Psovka je srpski specijalitet.
Ona ne nastaje kao izraz gneva, već kao izraz prijateljstva i slobode u komunikaciji. Suština je u tome da ista psovka u jednom slučaju ima karakter jarosti, uvrede i izazova sa bolnim emocijama, a u drugom ona predstavlja izraz prisnosti, pa i prijateljstva. Stoga se javlja pitanje tumačenja karaktera psovki i njihovog razgraničenja po suštini, odnosno po poruci.
Psovka koja se upućuje sa osmehom na licu je ona koja izražava osećanje prijateljstva, a ona koja se izražava sa oštrim tonom i grčom na licu, često i sa stisnutim pesnicama, predstavlja onu psovku koja se tumači kao bolna i izraz je dubokog nezadovoljstva, pa i poziva na obračun.
Srbi ponekad imaju teškoću da ih razgraniče, pa čak i kod njih se arsenal psovki ponekad pogrešno tumači baš zbog toga što psovke imaju suprotna značenja.
Stoga se kod primanja psovke uvek posmatra izraz lica i ruku onog koji psuje. Stisnute pesnice nikad ne znače prijateljsku psovku.
Postoji i treća vrsta psovki koje se nalaze na sredini između onih koje treba da izazovu bol i onih koje treba da izraze prijateljstvo. To su psovke koje imaju drugačiji sadržaj i predstavljaju reakciju na neki neposredan događaj. Tako, npr., ako u sportskom nadmetanju jedan igrač povredi drugog i priđe da mu se izvini, zatim često sledi reakcija: - Ma nosi se bre u ...
Ta psovka se nalazi između one prve i druge. Ona nije izazov na dvoboj, niti je izraz prijateljskog osećanja, već oblik skretanja pažnje na to da gest koji se sa njom osuđuje nije primljen kao prijateljski. Ova psovka na najbolji način relaksira psovača i obično se ne prima kao izazov od onog kome je upućena. Razumni ljudi nju ne primaju kao uvredu baš zbog toga što već po tradiciji znaju da ona upravo nije ništa drugo do izraz negodovanja.
Psovka je, dakle, burna reakcija na nemio događaj, sračunata na kompenzaciju i najoštriji izazov onog kome je upućena. Kao takva ona treba da isprovocira onog kome je upućena, pa je sledeći čin obračun koji treba da bude onoliko buran koliko žuči ona već sadrži. Kako je Srbin lako zapaljiv i spreman lako da opsuje, tako je zapaljiv na psovku koja mu je upućena, pa se kao reakcija na nju javlja kontra:
- Kome, bre, ti psuješ ...
Ako je odgovor: Tebi!
Sukob je već otvoren.
Ona ne nastaje kao izraz gneva, već kao izraz prijateljstva i slobode u komunikaciji. Suština je u tome da ista psovka u jednom slučaju ima karakter jarosti, uvrede i izazova sa bolnim emocijama, a u drugom ona predstavlja izraz prisnosti, pa i prijateljstva. Stoga se javlja pitanje tumačenja karaktera psovki i njihovog razgraničenja po suštini, odnosno po poruci.
Psovka koja se upućuje sa osmehom na licu je ona koja izražava osećanje prijateljstva, a ona koja se izražava sa oštrim tonom i grčom na licu, često i sa stisnutim pesnicama, predstavlja onu psovku koja se tumači kao bolna i izraz je dubokog nezadovoljstva, pa i poziva na obračun.
Srbi ponekad imaju teškoću da ih razgraniče, pa čak i kod njih se arsenal psovki ponekad pogrešno tumači baš zbog toga što psovke imaju suprotna značenja.
Stoga se kod primanja psovke uvek posmatra izraz lica i ruku onog koji psuje. Stisnute pesnice nikad ne znače prijateljsku psovku.
Postoji i treća vrsta psovki koje se nalaze na sredini između onih koje treba da izazovu bol i onih koje treba da izraze prijateljstvo. To su psovke koje imaju drugačiji sadržaj i predstavljaju reakciju na neki neposredan događaj. Tako, npr., ako u sportskom nadmetanju jedan igrač povredi drugog i priđe da mu se izvini, zatim često sledi reakcija: - Ma nosi se bre u ...
Ta psovka se nalazi između one prve i druge. Ona nije izazov na dvoboj, niti je izraz prijateljskog osećanja, već oblik skretanja pažnje na to da gest koji se sa njom osuđuje nije primljen kao prijateljski. Ova psovka na najbolji način relaksira psovača i obično se ne prima kao izazov od onog kome je upućena. Razumni ljudi nju ne primaju kao uvredu baš zbog toga što već po tradiciji znaju da ona upravo nije ništa drugo do izraz negodovanja.
Psovka je, dakle, burna reakcija na nemio događaj, sračunata na kompenzaciju i najoštriji izazov onog kome je upućena. Kao takva ona treba da isprovocira onog kome je upućena, pa je sledeći čin obračun koji treba da bude onoliko buran koliko žuči ona već sadrži. Kako je Srbin lako zapaljiv i spreman lako da opsuje, tako je zapaljiv na psovku koja mu je upućena, pa se kao reakcija na nju javlja kontra:
- Kome, bre, ti psuješ ...
Ako je odgovor: Tebi!
Sukob je već otvoren.
3 коментара:
Nekako nam brate lezi lepo:)
Kod nas vve psovkama mozes! Ceo razgovor da obavis samo psovkama!
I ja tebi:)
Постави коментар