Muftenegro

Koliko do juče, Crna Gora se ponašala kao Real Madrid turističkih destinacija. Španski kraljevski klub je, naime, prepoznatljiv po praksi gomilanja najskupljih svjetskih fudbalera u svojim redovima. Nijedna cijena nije previsoka za Real. Taj klub je u svoje redove doveo Kaku i Ronalda. Crna Gora je na svoje plaže dovodila Madonu i The Rolling Stones. Realu najveće fudbalske, Crnoj Gori najveće zvijezde svjetskog džet seta. Zvijezde privlače pažnju, zvijezde su dobra reklama. Ali i u državama, baš kao i u fudbalskim klubovima, na koncu se pokaže kako i pored svih zvijezda, želi li se postići uspjeh, neko mora da trči. U prethodnom zvjezdanom izdanju Reala nikome nije bilo do trčanja, pa se sazviježđe neslavno raspalo.
I Real Montenegro bio je zamišljen kao klub u kojem neće biti trkača: samo suva tehnika i visoka klasa. Prodaju se placevi, pa se te pare ulažu u dovođenje najvećih zvijezda. Sa stadiona se protjeruju paradajz-posjetioci: zvijezde ne idu sa pamidorom i lubenicama. Na stadion se dolazi ne običnim, nego mega i giga jahtama. Kome je ispod 80 metara, neka ide u Grčku i Hrvatsku. Kod nas mogu samo oni sa najvećim. Na tribinama stadiona koji su izgradili mladi, lijepi i pametni biće mjesta samo za bogate, lijepe i uspješne.
Za svaku veliku ideju, važna je upornost. Ideja o Real Montenegru javila se još devedesetih godina 20. vijeka, kada je u Crnu Goru dovedena Klaudija Šifer, a vladajuća partija poručivala Mi znamo kako: Crna Gora ka Monako.
Sada, kada stadion Real Montenegra, iako smo duboko u turističkoj sezoni, djeluje prilično pusto, sada kada nema ni zvijezda ni jahti, ali ni srpskih i kosovskih turista sa njihovim pamidorama, sada nije najugodniji, ali jeste dobar trenutak da se razmisli: šta dalje?
Ovako Kolega piše, duboko zamišljen nad polusablasno praznim ili punim plažama.