Odlučujući pokretač za naš tehnološki napredak bio je izum parne mašine. Od njenog prvog primitivnog primerka 1690. godine pa do prvog ljudskog koraka na Mesecu prošlo je tek 279 godina. Parna mašina je omogućila našu industrijsku i tehnološku revoluciju. Upravo zbog toga je zacuđujuće zašto stari Rimljani nisu uspeli pokrenuti i ubrzati tu industrijsku i tehnološku revoluciju. U osnovnom znanju bili su delimično ispred 17-tog veka, a poznavali su i parnu mašinu. Grčki matematičar Hero, iz Aleksandrije, konstruisao je najmanje dva funkcionalna modela parne mašine. Čak je poznavao i osnove naprednijih modela:cilindre, ventile, navojke i parni poklopac.
Njegov izum bio je i nadaleko poznat. Naime, nudio je da pomoću iste otvara, u tonama teškim, vrata hramova. Sve to u dobu cara Titusa(39-81 godine). Pretpostavimo da su Rimljani tu spravu isprva upotrebljavali kao luksuznu igračku i da im je trebalo troduplo više vremena za usavršavanje:najkasnije u doba drugog i trećeg veka boravka Slovena u Bosni (700 - 800-te godine) čovek je mogao sleteti na Mesec. Ali, Herov izum su u antici ignorisali, iako su Rimljani važili kao dalekovidni inženjeri koji su izume drugih nacija sistematski proveravali, pregledali i usavršavali. Da li su onda tako značajan izum zapostavili jer su imali dovoljno radne snage, tj. dovoljno robova?
Uzmimo kao primer i drugi genijalni izum starih Rimljanja:beton. Takođe i on je zaboravljen(mada, za razliku od parne mašine, ipak korišćen). Oko 400-te godine poceo je raspad Zapadnog Rimskog Carstva. Ali Istočno Rimsko Carstvo postojalo je jos sledećih 1000 godina. Oba izuma su mogli Vizantinci da održe i usavrše. Ali, zbog čega to nisu?Sta je razlog da se takvi izumi, iako nadaleko poznati, "zaborave"?Zbog čega je Džems Parker morao 1796. godine ponovo da "izmisli" beton?Slično je i sa pokretnom trakom. Svi verovatno znamo da je Henri Ford izmislio i prvi primenuo pokretnu traku 1913. godine. Na taj nacin je on unapredio proizvodnju robe. Ali, pokretnu traku je poznavala i trgovačka velesila Venecija u 15. veku. Tada su proizvodili svoje brodove pomoću pokretne trake. Takođe i taj izum bio je poznat u ostatku Evrope. Zbog čega je onda i taj izum bio "zaboravljen" čitava sledeća 4 veka?
Sličnih primera ima mnogo. Navedimo jos par:Nikola Kopernik je početkom 16. veka otkrio ono sto su već stari Grci poznavali. Otkrio je da se planete okreću oko Sunca, a ne obrnuto. Ipak, Kopernik se decenijama protivio da objavi to otkriće. Kao zaštitu imao je jednog biskupa koji ga čak nagovarao da to i objavi. Znači, plašiti se inkvizicije nije trebao. Zbog čega je tek pred smrt pristao da se objavi njegovo "otkriće"? Sledeći primer je Leonardo da Vinči. U svom dnevniku je zapisao da je svoj život beskorisno protraćio. Istina je da ga je proveo davajući jasne strukture idejama svog doba. Putem svojih crteža padobrana, podmornica i brodskog točka pokazao je kakvi izumi su bili moguci sa sredstvima tog doba. Zašto je onda smatrao da je svoj život beskorisno proveo? Odgovor je u stvari jednostavan. Sudbina njegovih skica pokazala mu je da ideje skoro nikad ne donose nesto generaciji u kojoj su nastale. On je smatrao da je čovečanstvo, mereno po onom sto bi moglo stvarati, jako zaostalo. Ni matematičaru Isaku Njutnu to nije bilo strano. Na vrhuncu svog stvaralaštva prekinuo je svako bavljenje naukom. Od početka 18. veka je živio i radio samo kao državni činovnik.
Danas se veruje da ljudi prošlih vremena nisu imali isti pregled kao i mi danas. Ali, da li je Lukian iz Antohije zaista manje znao nego mi danas?160-te godine opisao je u svom delu "Vera historia" čovekov let i posetu Mesecu. Bez naučno prirodnog znanja on takvo nešto nikada ne bi mogao da smisli. Ili, spomenimo i starogrčkog astronoma Erastotena(284-202 p. n. e. ). On je prvi izračunao precizno obim naše planete. I to u trećem veku pre nove ere. Da para moze razviti nadljudsku snagu je jedno naučno otkrice. A, da moze pokretati i jednu mašinu je praktična primena. Kada jedno naučno otkriće biva izgubljeno, tada praktična primena iste zaostaje. Stoga nam se postavlja novo pitanje:Da li smo danas prevazišli tu vremensku razliku od otkrića do primene? Pocetkom 20. veka je američki električar Čarls Proteus Stajnmec ukazivao na teško zagađivanje okoline koju spaljivanje goriva prouzrokuje. Tomas Alva Edison je napravio i prvi električni automobil. Sve do danas nije pokrenuta serijska proizvodnja električnih automobila kao alternativa za sprečavanje zagađenja okoline. Ili drugačije: Ni dan danas električni automobili nisu svakodnevnica.
Pri tuširanju potrošimo između 10, 20 pa i više litara vode. Iako je pitke vode sve manje, kabine za tuširanje u kojima se troši manje od jedne litre vode za 10 minuta nisu pokrenute za proizvodnju. Takve kabine za tuširanje patentirane su pre 20 godina od strane Amerikanca Ričard Bakminster Fuler-a. Takva iskustva svake godine ima oko 100. 000 patenata u USA. Naime, toliki broj izuma se svake godine patentira, ali nikada se ne proizvode. Na taj način zapravo vidimo da je odnos prema tehnološkim izumima u 20. veku identican odnosu u 1. veku. Svi izumi koji se ne proizvode imaju jedno zajedničko:Savremenici ih ne žele proizvoditi i koristiti. Da su ih hteli imati, oni bi ih i imali. Iz toga zaključujemo da je napredak stvar želje. Taj zaključak mozemo shvatiti bukvalno. Od prve mašine na paru pa do prvog čovekog koraka moglo je proći i mnogo više vremena.
(Izvor: Razni...)
Нема коментара:
Постави коментар