уторак, 30. март 2010.

Istomisao

Velikom čoveku, da se ne zaboravi, moj mali doprinos.

Uzeta mi misao koju nikada nisam osmislio!
A prononašao sam je. 
Gotovu! 
Složenu baš redosledom kojim bih slova izredjao. 
U tudjim rečima, prepoznah se: 

POMOĆ 
sedeo je za pisaćom mašinom
kucao
kucao
ustao je opružio ruke izašao iz sobe
sa vrata provirio nazad u sobu
video svoju siluetu u sedećem stavu za mašinom u kucanju
koraknuo nazad u sobu pogledao
siluete za stolom nije bilo
mesto za mašinom bilo je prazno
mašina je kucala
kucala

Preteče me autor ovih predivnih reči
Svetislav A. Pavićević 
Neka mu je večna Slava! 

четвртак, 25. март 2010.

Prokrastinacija

Danas je prvi svetski dan prokrastinacije.
Bas fino, pomislih.
Jos jedan praznik i to na svetskom nivou!
Kai o svi Srbi, ako je slavlje i veselje u pitanju, bespogovorno prihvatam.
Samo da kupim ikonu sa slikom te jezikolomatije i da se deklarišem kao vernik prvoborac.
Ne dade mi djavo, raspitah se malo.
Prokrastinacija je oblik patološkog ponašanja za koji je karakteristično odlaganje i odugovlačenje vlastitih obaveza bez nekog posebnog objektivnog opravdanja.
Nadje me! Pogodi me!
To imam sigurno!
Osećam to...
Prokrastinacija predstavlja imunu odbranu od društva i teškog okruženja, sredstvo kojim se ljudi brane od napada savremenog sveta.
Eto dijagnoze.
Srpska bolest! Nacionalna!
A obeležava ga cela planeta.
Joj, kad moji Srbi saznaju za ovo, al će biti redova po ambulantama.
Samo još da naučim kako se izgovara ova boljka, eto i mene u red za bolovanje.
Plaćeno, garant!
Nista radnog Srbina ne može više da obraduje nego bolest.
A nova!

среда, 24. март 2010.

11

Danas se navršava 11 godina od početka vazdušnih napada NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), koji su trajali 11 nedelja i u njima je, prema procenama različitih izvora, poginulo između 1.200 i 2.500 ljudi.
Daleko im Bela kuća! 

среда, 17. март 2010.

Krdza

Još 40 radnika hoće iz „Fijata“
Od prvih 1.000 radnika, koje je iz nekadašnje fabrike automobila „Zastava“ preuzeo „Fijat“, njih 20 je rešilo da napusti pogone i da se vrati u državno preduzeće, a odlazak je najavilo još oko 40 zaposlenih.
Radnici nekadašnje „Zastave“, koji su nakon mesec dana rada u „Fijatu“ rešili da se vrate u matičnu firmu i da napuste posao u italijanskoj kompaniji, žale se uglavnom na „težak posao, mnogo veći rad od onog na koji su navikli, i na psihičko opterećenje koje ne mogu da izdrže“.
- Sada više ne mogu da izdržim. Radi se od 7 do 15, imamo pauzu od pola sata za doručak, ali onaj koji sami donesemo.
- Postoje dve pauze od po deset minuta, ali cigaretu ne smemo da zapalimo, ni u hali, a ni napolju.
- To je neizdrživo, i čekaću bilo koje drugo rešenje
- Nemamo gde da jedemo, ne možemo da zapalimo nijednu cigaretu, i onda mi je šećer skočio na 14.
- Nije u pitanju plata već muka koju ne mogu da izdržim.
Teška muka braćo Srbi. Begajte na vreme.
Niko neće i ne može poštenu radničku klasu da natera na rad!
Prosto, to nije prirodno.
Autohtoni, brendirani neradnici – pravac u sindikalna tela, radničke savete i hvatajte se ostalih radničkih organa.
Pa svi u štrajk!
Blokirajte prugu, ionako je zarasla u korov.
I zapalite po jednu, obavezno.
To će ih prepasti sigurno.

Ma, ima da se puši!
ps
Čuo sam iz nepouzdanih izvora da se od rada dobija žut ten a oči se malo iskose!? 

уторак, 16. март 2010.

Cirkus

Stiže nam opet Eurovision Song Contest vašar.
Da i mi klovna za cirkus imamo, pokazalo je takmičenje za našeg predstavnika.
Taman sam pomislio da ne može biti ništa gore od prošlogodišnje pesme, koja je bar imala kakvog takvog smisla što se teksta tiče, kad gle čuda, može!
Imali smo poštene izbore. Tri pesme. Birali smo izmedju Bregovića, Bregovića i Bregovića.
Bregović je bio poslednji.
Nekako je to preboleo našavši utehu u jednom drugom mestu.
A onda na opšte iznenadjenje, osvaja i prvo!
Nije meni što sam ja naivan bio oznenadjen, nego što se i on gotovo iznenadio!
Lepo mu se videlo…
Sto se pesama tiče, nekoliko puta sam morao da proverim u TV programu, imao sam utisak da su to kandidati za sabor u Guči.
Ako jesu, svaka čast. Ima da se lumpuje.
Pametan potez, zašto bi stranci dolazili u Guču kad možemo da im Guču serviramo na Eurosongu.
Samo još da nauče tekst. Neka dušmani vide kako je nama!

Eh… ljubice, ljubice
Praviš mi, ljubice zazubice
Eh… stisni me, kissni me
Ljubice, na grudi pritisni me
Ljubiš me ko balavica, nije te sram
Beograd, Beograd, ja bezobrazan
Ne jednom, ne dvaput, tri puta ne
Beograd, Beograd, tri puta, po naški je
Balkan, Balkan, Balkan, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Eh… ljubice, ljubice
Grudi ti, ljubice, haubice
Ljubiš me ko balavica, nije te sram
Beograd, Beograd, ja bezobrazan
Ne jednom, ne dvaput, tri puta ne
Beograd, Beograd, tri puta, po naški je
Balkan, Balkan, Balkan, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Hop, hop, hop, ovo je Balkan, come on!
Samo malo, samo malo, samo malo, samo malo
Samo malo, samo malo, samo malo, samo malo
Samo malo, samo malo mu ga daj
Ljubiš me ko balavica, nije te sram
Beograd, Beograd, ja bezobrazan
Ne jednom, ne dvaput, tri puta ne
Beograd, Beograd, tri puta, po naški je

Pa ti vidi! 


понедељак, 15. март 2010.

Karaoke

Krajem prošle godine, bila je to malo zapažena vest. 
Brazil priprema listu američkih proizvoda na koje bi mogao da primeni sankcije nakon presude STO u postupku oko subvencionisanja proizvodnje pamuka.
Svetska trgovinska organizacija (STO) presudila je naime u korist Brazila, u postupku koji je ta zemlja pokrenula protiv američkog subvencionisanja proizvodnje pamuka. Brazilu je dozvoljeno da Americi uvede kontra-mere kojima bi nadoknadila finansijsku štetu koju joj je naneo SAD.
Brazil je tražio da mu, kao kontra-mera, bude odobreno uvođenje 2,5 milijardi dolara vrednih trgovinskih sankcija godišnje, koje bi bile u vidu dodatnih carina na uvoz američke robe, ali su SAD predočile da bi cifra od 20 do 30 miliona dolara bila odgovarajuća.
Negde početkom ovog meseca Klintonova je boravila u Brazilu, između ostalog, da bi dobila podršku za nove sankcije Ujedinjenih nacija Iranu.
Brazil neće podleći međunarodnom pritisku da uvede nove ekonomske sankcije Iranu zbog nuklearnog programa Teherana ako postoji izgledi da pregovori budu uspešni, izjavio je brazilski ministar spoljnih poslova Selso Amorim. 
On je, međutim, rekao da će Brazil sam doneti odluku o Iranu.
Administracija globalnog policajca, danas je doživela nokdaun!
Umesto očekivane blagovesti, jer Bože moj, njihova želja je za svetsku periferiju zapovest, dobili su udarac u pleksus.
Prvo brojanje! 
Ošamućeni ne mogu da poveruju.
Brazil uveo sankcije protiv SAD!
Brazil je saopštio da je uveo trgovinske sankcije protiv niza američkih izvoznih proizvoda, što će pogoditi brojne američke kompanije.
Sankcije su odgovor na nepristajanje SAD da ukine milijarde dolara vredno, nezakonito subvencionisanje domaćih proizvođača pamuka.
Predsednik Brazila je izjavio da nije reč o politici osvete, već o tome da Brazil želi da poruči SAD da, bez obzira na to koliko je neka država velika ili bogata, sve države su suverene i terebalo bi da budu tretirane jednako i sa poštovanjem. 
Srbi su uvek navijali za Brazil.
Imam dres.
Vreme je da nabavim barjak! 


петак, 12. март 2010.

Eho

Zoran  Đinđić:
... Mene ne interesuju namere. Mene interesuju posledice. Svako ima dobre namere i mislim da je to stvar pristojnosti. Nemam nameru da diskutujem o nečijim namerama… U javnom životu mene interesuju posledice koje su dobre za tu zajednicu u kojoj se taj javni život sprovodi. Ako imate permanentno loše posledice, po meni je svejedno da li je na Božjoj pravdi, na nekoj drugoj pravdi zasnovano, ili na dobrim namerama, jer to na kraju dovodi do propasti te zajednice koja treba na kraju da uspe.

Mislim da mi kao narod imamo problem sa tim što su naši lideri suviše egocentrični i samozaljubljeni i oni misle da sve postoji samo zbog njih. Na zapadu, kroz razvoj njihovih demokratskih društava, lider je činovnik naroda i nacije i on je održiv samo ukoliko vodi napred i u onoj meri u kojoj daje neki plan gde nacija može da uspe na tom putu. Može da pogreši. Ali, onog trenutka kada on neki svoj interes stavi iznad interesa nacije i kaže: mada sam postao problem, ja neću da se sklonim, jer, eto, ljudi me podržavaju – tog trenutka on gubi kredibilitet.

I samo još nešto da kažem na jednu bolnu temu za nas: zbog čega je na Balkanu politika mnogo više mitologizovana nego u ovoj klasičnoj centralnoj Evropi. Zbog toga što smo mi imali problem sa nacionalnim državama. Mi smo bili praktično narodi u stranim državama. Imali smo Austrougarsku i Tursku imperiju i u tim imperijama, koje su bile države, mi smo imali neki svoj položaj, ali nismo imali svoju državu. Onda se taj kolektivni identitet ostvarivao kroz etnički identitet, nije mogao da se ostvaruje kroz političke institucije, jer ih nije bilo i nije bilo moguće da ih bude. Pošto kolektivni identitet postoji, on se izražavao kroz jezik, kulturu i veru, jer su to bili jedini atributi za prepoznavanje zajednice. Nije bilo države, nego je bila zajednica.