Morana je boginja smrti. Ona je jedna od triju emanacija velike bele boginje. Nastala je u ljubavnom zagrljaju Rode-.Eurinoime i Velikog Severnog vetra (Ofiona, Severca 28, Stribora), to su njeni roditelji. Ona je gospodarica plodnosti i gospodarica voda reka i mora. Kada je u svom ljudskom liku, Morana je vitka mlada žena, duge crne kose. Povremeno, ona uzima svoj životinjski lik, lik velike ribe Morune.
Veliki broj različitih demona je u njenoj službi, najpoznatije su babice i more. Ona je prijateljica sa Čumom, demonom bolesti, sa Julom-crnbogom, bogom zla, sa božanstvima rata, sa demonima Zime i Gladi, ali njeno prijateljstvo sa njima nije trajno, ona nije tim svojim prijateljima sasvim verna, jer ona ima i svoje drugo lice, lice plodnosti. Morana se kreće između svetova, između Java i Nava, ona je htonsko božanstvo. Ptice, koje najavljuju njen dolazak su gavran i kukuvija, mala sova koja ispušta karakterističan krik.
Kada se Dabog oženio prvi put, njegovu prvu ženu Rusi su poznavali kao Zlatnu Maju, Srbi su je znali kao Zlatku. Ona je, rodivši kćer Ilu, koju Srbi znaju kao Poljelju, umrla, otišla u Nav. Dabog je krenuo za njom, da je traži. Došavši tamo, sreo je lepu Moranu. Ona je rešila da ga zavede, u tom cilju dala mu je da pije vodu zaborava, Jahoriku, i on je zaboravio i ko je i zašto je došao u Nav. Postao je Moranin muž i rob. Morana je, naravno, neverna, zaljubila se u Julu-crnoboga, pa želi da otruje Daboga. Nudi mu pehar sa otrovnom vodom Trusovinom, ali njena sestra Živa zameni Trusovinu svojom, živom vodom. Tako Dabog izbegne smrt, seti se ko je, i na Bogojavljenje napusti Nav sa Živom. Sunce se vratilo u svet ljudi.
Sa Dabogom, Morana ima sina Vana. Van je dete roditelja koji se više ne vole, koji se zapravo mrze. Njegova majka deo te svoje mržnje prema Dabogu prenosi i na svog sina, koga oslepi i baca u jamu. Na rubu jame vrišti njegov beli konj. Čuće ga Radgost, izaslanik sunčanih bogova, brat Dabogov, pohitaće Vanu u pomoć. Kada ga izvuće iz jame, odvešće ga Živi, koja će svojom živom vodom izlečiti Vanove oči i on će progledati. Potom će se vratiti svom ocu Dabogu. Dabog je moćan bog, on će uhvatiti Moranu i spaliti je na lomači (na poklade, na belu nedelju). Tako će je pročistiti vatrom i prognati je nazad u Nav.
Dok je gorela na lomači, Morana je proklela svoga sina Vana da postane VUK 29, i to se odmah dogodilo. Ali, u tom trenutku, Dabogova kćer Poljelja, Vanova sestra, od bogova saznaje da može da spasi svog brata njegove vučje sudbine. Spašće ga ako ćuti sedam godina. Ne progovara verna sestra Vanova ni kada je udaju, ni kada joj muž odlazi u rat. Ne progovara ni kada joj zla svekrva baca u reku divne sinove i zamenjuje ih štencima. Decu iz reke spašava njen brat, vuk, vodi ih u šumu i brine o njima. Kada se Poljeljin muž vrati iz rata, zla svekrva mu pokazuje štence koje mu je žena navodno rodila. Muž u besu želi da je spali na lomači. Ali, u tom trenutku navršava se sedam godina njenog ćutanja, njen brat je spašen, dobija ponovo svoj ljudski lik. Dolazi iz šume i dovodi trojicu njenih divnih sinova. Poljelja i Van pričaju svima istinu o svojoj patnji. Van više nije vuk ali nije ni bog, jer je proklet od majke. Može samo da bude čovek, dok traju njegovi dani na zemlji. Tako je postao rodonačelnik Srba, njihov mitski predak.
To naravno znači da je SMRT naša pramajka, u čije se naručje na kraju uvek vratimo.
Veliki broj različitih demona je u njenoj službi, najpoznatije su babice i more. Ona je prijateljica sa Čumom, demonom bolesti, sa Julom-crnbogom, bogom zla, sa božanstvima rata, sa demonima Zime i Gladi, ali njeno prijateljstvo sa njima nije trajno, ona nije tim svojim prijateljima sasvim verna, jer ona ima i svoje drugo lice, lice plodnosti. Morana se kreće između svetova, između Java i Nava, ona je htonsko božanstvo. Ptice, koje najavljuju njen dolazak su gavran i kukuvija, mala sova koja ispušta karakterističan krik.
Kada se Dabog oženio prvi put, njegovu prvu ženu Rusi su poznavali kao Zlatnu Maju, Srbi su je znali kao Zlatku. Ona je, rodivši kćer Ilu, koju Srbi znaju kao Poljelju, umrla, otišla u Nav. Dabog je krenuo za njom, da je traži. Došavši tamo, sreo je lepu Moranu. Ona je rešila da ga zavede, u tom cilju dala mu je da pije vodu zaborava, Jahoriku, i on je zaboravio i ko je i zašto je došao u Nav. Postao je Moranin muž i rob. Morana je, naravno, neverna, zaljubila se u Julu-crnoboga, pa želi da otruje Daboga. Nudi mu pehar sa otrovnom vodom Trusovinom, ali njena sestra Živa zameni Trusovinu svojom, živom vodom. Tako Dabog izbegne smrt, seti se ko je, i na Bogojavljenje napusti Nav sa Živom. Sunce se vratilo u svet ljudi.
Sa Dabogom, Morana ima sina Vana. Van je dete roditelja koji se više ne vole, koji se zapravo mrze. Njegova majka deo te svoje mržnje prema Dabogu prenosi i na svog sina, koga oslepi i baca u jamu. Na rubu jame vrišti njegov beli konj. Čuće ga Radgost, izaslanik sunčanih bogova, brat Dabogov, pohitaće Vanu u pomoć. Kada ga izvuće iz jame, odvešće ga Živi, koja će svojom živom vodom izlečiti Vanove oči i on će progledati. Potom će se vratiti svom ocu Dabogu. Dabog je moćan bog, on će uhvatiti Moranu i spaliti je na lomači (na poklade, na belu nedelju). Tako će je pročistiti vatrom i prognati je nazad u Nav.
Dok je gorela na lomači, Morana je proklela svoga sina Vana da postane VUK 29, i to se odmah dogodilo. Ali, u tom trenutku, Dabogova kćer Poljelja, Vanova sestra, od bogova saznaje da može da spasi svog brata njegove vučje sudbine. Spašće ga ako ćuti sedam godina. Ne progovara verna sestra Vanova ni kada je udaju, ni kada joj muž odlazi u rat. Ne progovara ni kada joj zla svekrva baca u reku divne sinove i zamenjuje ih štencima. Decu iz reke spašava njen brat, vuk, vodi ih u šumu i brine o njima. Kada se Poljeljin muž vrati iz rata, zla svekrva mu pokazuje štence koje mu je žena navodno rodila. Muž u besu želi da je spali na lomači. Ali, u tom trenutku navršava se sedam godina njenog ćutanja, njen brat je spašen, dobija ponovo svoj ljudski lik. Dolazi iz šume i dovodi trojicu njenih divnih sinova. Poljelja i Van pričaju svima istinu o svojoj patnji. Van više nije vuk ali nije ni bog, jer je proklet od majke. Može samo da bude čovek, dok traju njegovi dani na zemlji. Tako je postao rodonačelnik Srba, njihov mitski predak.
To naravno znači da je SMRT naša pramajka, u čije se naručje na kraju uvek vratimo.
1 коментар:
Ma odakle ti ovi podaci brate! Svaka cast.
Постави коментар