Ima više od 10.000 vrsta krpelja, a čak oko 20 vrsta ih živi na našim prostorima. Najopasniji je onaj koji u narodu zovu pseći ili šumski krpelj. Ova "bubica" koja podseća na malog pauka ne ujeda, već ubada rilicom koja se, kada se zavuče pod kožu, širi.
Ono što na području naše zemlje predstavlja dodatnu opasnost jeste, već duže vremena skrivana, radioaktivnost zemljišta. Nakon bombardovanja, osiromašeni uranijum nije negativno delovao samo na ljude već i na biljke i životinje. S obzirom na to da krpelji žive i razmnožavaju se na tlu koje je zagađeno osiromašenim uranijumom na njima su, iako se to krije u javnosti, evidentne brojne promene koje su pogubne po ljude. Zapravo, pod radioaktivnim dejstvom tla, u organizmu ovih sitnih životinjica desile su se značajne promene tako da je došlo do mutacije i uvećavanja pojedinih delova njihovog tela. Rilica, koja je nekada bila dužine nekoliko milimetara, sada se uvećala za čak jedan santimetar i kao takva lakše prodire u kožu "žrtve". Osim što na taj način krpelji lakše stižu do cilja, sada ih je mnogo teže i izvaditi jer je sada rilica, osim što je duža, šira i čvršća pa se prilepljuje za kožu i otežava njeno vađenje.
S obzirom na to da je celokupno tlo naše zemlje "bogato" osiromašenim uranijumom, veoma je bitno povesti računa o zaštiti ljudstva od, u prvom redu, krpelja. Treba istaći da krpelj nakon što dospe u organizam domaćina oko 6 sati traži pogodno mesto za hranjenje, 2 sata buši kožu, a potrebno je najmanje 10 sati da siše krv da bi se osoba zarazila. Ovaj prikaz nam govori da vremena za delovanje ima dovoljno, ali mora da se vodi računa o tome da se krpelj pravilno izvadi.
Telo krpelja se prilikom nestručnog vađenja kida, pa najčešće u organizmu ostaje glava s prednjim parom nogu. Međutim, kako kažu lekari, glava i nije toliki problem, pa mnogi savetuju da se ona ostavi jer će je organizam sam izbaciti gnojem.
Veću opasnost predstavlja telo i stomak ovog napasnika. Naime, dok je "gladan", krpelj je veoma sićušan, ali kada se nasisa krvi, uveća se za nekoliko puta. Najbolje je na vreme se obratiti lekaru hirurgu, ali ako se ipak odlučite da ga uklonite sami, treba ga uhvatiti pincetom, što bliže glavi i veoma polako ga okretati u suprotnom smeru od smera kazaljki na satu. Izvađenog krpelja ili njegovo telo odmah treba spaliti.
Do sada su krpelji bili prenosioci krpeljnog meningoencefalitisa, odnosno virusne upale mozga i moždanih opni, zatim bakterijskih bolesti - poput lajmborelioze koja je u narodu poznatija kao lajmska bolest i, kod nas doduše prilično retke, erlihioze.
Veličina krpelja ne bi zadavala "glavobolje" našim lekarima da krpelji nisu i prenosioci, za sada neidentifikovane, nažalost, smrtonosne bolesti…
Za sada bez imena i bez efikasnog leka!
Do sada su krpelji bili prenosioci krpeljnog meningoencefalitisa, odnosno virusne upale mozga i moždanih opni, zatim bakterijskih bolesti - poput lajmborelioze koja je u narodu poznatija kao lajmska bolest i, kod nas doduše prilično retke, erlihioze.
Veličina krpelja ne bi zadavala "glavobolje" našim lekarima da krpelji nisu i prenosioci, za sada neidentifikovane, nažalost, smrtonosne bolesti…
Za sada bez imena i bez efikasnog leka!