четвртак, 2. јун 2011.

Papaganija

Papska država ili Papske države (ital. Stato della Chiesa) je ime istorijske italijanske države koja je postojala od 756 do 1870. Službeni naziv bio je Patrimonium Sancti Petri. Grad Vatikan je minijaturna država naslednik Papske države. 
Pipin mlađi je sredinom 8-og veka osvojio veći deo severne Italije i poklonio prostor bivšeg Ravenskog egzarhata rimokatoličkom Papi. Ovaj istorijski akt je poznat kao Pipinov poklon. Karlo Veliki je 781. kodifikovao i odredio teritorije na kojima Papa ima suverenitet. Teritorija je obuhvatala Rim i okolinu, ali i Ravenu, Pentapolis i Vojvodstvo Benvento, Toskanu, Korziku, Lombardiju i još neke gradove. Saradnja papstva i Karolinške dinastije je kulminirala 800. kada je Papa Lav III krunisao Karla Velikog za prvog germanskog „Cara Rimljana“ (Augustus Romanorum). Međutim, u prva tri veka postojanja Papske države, Papa nije imao efektivnu kontrolu nad celom državom, niti je bilo jasno da li je Papska država nezavisna u odnosu na Sveto Rimsko carstvo. 
U 10. veku, car Oton I je sklopio ugovor sa Papom po kojem je Papskoj državi potvrđen suverenitet i nezavisnost. Ovo pitanje je i dalje ostalo predmet sukoba papstva i carstva, sve do oko 1300. kada je nezavisnost Pape prevagnula.Od 1305. do 1378, Pape su stanovale u Avinjonu, u južnoj Francuskoj. Papska država je tada samo formalno bila pod njihovom kontrolom. Grad Avinjon je bio deo Papske države, i ostao njen posed sve do Francuske revolucije. 
Tokom Renesanse, teritorija Papske države se proširila, najviše pod Papama Aleksandrom VI i Julijem II. Pape su postale jedne od najvažnijih italijanskih svetovnih vladara, pored svoje uloge u Crkvi. U praksi, većinom papskih poseda su vladali lokalni prinčevi. Tek u 16. veku su Pape uspostavile potpunu kontrolu nad svojim teritorijama. 
Na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, u 18. veku, Papska država je obuhvatala većinu centralne Italije: Lacij, Umbriju, Marku, Ravenu, Feraru, Bolonju i delove Romanje. Takođe je uključivala enklave u južnoj Italiji i okolinu Avinjona u Francuskoj. 
U periodima 1796-1800. i 1808-1814, francuska revolucionarna armija je pretvorila Papske posede u Rimsku republiku, a kasnije u deo Francuske. 
Italijanska nacionalni revolucionari su 1849. proglasili Rimsku republiku, dok je Papa Pije IX pobegao iz Rima. Francuske trupe Luj Napoleona Bonaparte i Austrije su porazile revolucionare i vratile Papu na vlast. 
Godine 1860, država ujedinitelj Italije — Sardinija, pripojila je Bolonju, Feraru, Umbriju, Marku i Benvento Italiji. Ove teritorije su bile približno dve trećine Papske države. Pod papskom kontrolom je ostao region Lacij u okolini Rima. Tako je pokrenuto Rimsko pitanje, t. j. pitanje suvereniteta nad gradom Rimom. 
Papski suverenitet u Rimu je štitio francuski garnizon. Ovaj garnizon se povukao jula 1870. zbog izbijanja Francusko-pruskog rata. U septembru, Italija je objavila rat Papskoj državi i osvojila Rim 20. septembra. Papa Pije IX se povukao iz svoje uobičajene rezidencije Palate Kvirinale u Vatikan i proglasio se zarobljenikom. 
Kasnije, 1929, Papa Pije XI formalno se odrekao poseda Papske države i potpisao Lateranski ugovor sa Italijom, kojim je formirana država Grad Vatikan. Ova država je suverena teritorija Svete Stolice, koja je sama po sebi subjekt međunarodnog prava.

Нема коментара: