Vidim da je Ozon privukao vašu pažnju. ‘Ajde da se malo nastavim.
Nikola Tesla je još davnih dana preporučivao ozon za lečenje. On je istovremeno i prvi koji je smislio aparat za produkciju ozona, što je svojevremeno i patentirao. Današnji generatori za proizvodnju ozona (ozoniranje vode za piće) se još uvijek prave upravo na osnovu ovog Teslinog patenta:
http://www.keelynet.com/tesla/00568177.pdf
Ozon je gas koji nastaje spajanjem tri atoma kiseonika. Okružuje čitavu Zemlju na visini od 1500 do 3000 metara. Na niskim temperaturama kondenzuje se u tamnoplavu tečnost. Stvara se pod dejstvom ultravioletnog zračenja ili električnim pražnjenjem za vreme oluje. Štiti sve što je živo od ultravioletnog zračenja.
Ozon je prirodni antibiotik. Jača imunitet, podmlađuje i povećava intelektualne sposobnosti.
U gornjim slojevima atmosfere nalazi se ozon, gas zbog kojeg svi rado idemo u planine. Daje plavetnilo nebu, a nama vedro raspoloženje, bolji imunitet i lep ten. Mnoga istraživanja nemačkih i ruskih lekara potvrdila su da ozon dva do četiri puta pojačava imuni sistem i energetski potencijal organizma. Blagotvorno deluje i u sasvim malim koncentracijama. Dovoljno je samo četvrt sata šetnje posle kiše da nam se vrati svežina i umor nestane.
Ozon ima 15 puta jače dejstvo od kiseonika. Prirodan je antibiotik i za kratko vreme uništava viruse, bakterije i gljivice. Izvanredno deluje i na nervno tkivo. Podiže nivo intelektualnih sposobnosti, pojačava pažnju i ubrzava razmišljanje.
Istorija lečenja ozonom počinje od Prvog svetskog rata, kada je nemački lekar dr Volf počeo da ga upotrebljava za dezinfekciju rana i sprečavanje sepse. Od tada je lečenje ozonom počelo da se primenjuje u različitim oblastima medicine. Danas se najviše koristi u Nemačkoj, Engleskoj i Rusiji. U kozmetici se upotrebljava za podmlađivanje.
Zašto se lečiti ozonom kada postoje mnogi lekovi i savremene metode lečenja?
Ova vrsta lečenja je i jeftina i veoma delotvorna. Ozon se naročito pokazao uspešnim u lečenju infekcija izazvanih mikrobima otpornim na antibiotike. Leči apscese, rane, osteomijelitis, zaustavlja cirozu jetre i propadanje očnog živca. Budući da ozon nije stabilan i brzo se razlaže, oslobođeni atomi kiseonika se vezuju za slobodne radikale i tako ih sprečavaju da se vežu za ćelije i oštete ih. Na taj način nastaju mnoge bolesti, pa i maligne.
Postoji više oblika lečenja ozonom. Moguće ga je primeniti rektalno, ubrizgavanjem u mišić i aplikovanjem preko kože i sluzokože. Budući da debelo crevo ima bogatu mrežu krvnih sudova, preko njih se ozon brzo upije i transportuje do svih okolnih tkiva i organa. Rektalna primena ozona iziskuje prethodno ispiranje debelog creva, odnosno hidrokolon terapija. Prema istraživanjima nemačkih i ruskih naučnika, ovakav način ozonizacije ima preventivno i terapeutsko delovanje na različita zapaljenja debelog creva i maligne bolesti, sprečava i leči zatvor, kao i bolesti pojedinih trbušnih organa. Naši lekari ga, za sada, koriste samo kod zdravih osoba. Ne primenjuju ga za lečenje ulceroznog kolitisa, akutnih zapaljenja debelog creva i malignih bolesti.
Ozon se može injekcijom ubrizgati u mišić. Ovaj način lečenja koristi se kod upornih zapaljenja i alergija. Prvo se od bolesnika uzme mala količina krvi koja se propušta kroz smesu kiseonika i ozona, a zatim se vraća bolesniku ubrizgavanjem u mišić. Moderni poslovni ljudi u pojedinim evropskim zemljama za koje je vreme novac podvrgavaju se ozonizaciji krvi, posle koje je rezultat isti kao i posle šestomesečnog boravka na planini. Za pola sata, koliko traje ova vrsta ozonizacije, hronične bolesti se ublažavaju, a snaga i svežina se vraća čitavom organizmu.
Za terapiju se koristi i ozonirana voda. Proizvodi se tako što se mehurići ozona propuštaju kroz vodu. Ubrizgava se u prostor između obolelih zglobova. Ozon u zglobovima vezuje slobodne radikale, smanjuje otok, poboljšava cirkulaciju i oslobađa od produkata zapaljenja. Ovaj plavičasti gas resorbuje se i preko kože. Stavlja se u hermetičke kesice oko obolelih mesta. Primenjuje se u lečenju ulkusa na potkolenicama, gangrene, gljivičnih infekcija, opekotina i rana koje sporo zarastaju. Pokazao se efikasnim u lečenju psorijaze i ekcema. Njegovom primenom preosetljivost i svrab kože odmah prestaju. Odnedavno se ozon i u našoj zemlji koristi i u ginekologiji za lečenje upornih infekcija.
Estetski efekat ozona otkriven je slučajno kada je uočeno da su se pacijenti lečeni ovim gasom podmladili i osvežili lice, pa je počela njegova primena u kozmetici. Kada se ozon tankim iglicama ubrizgava potkožno, razgrađuje se celulit, ispravljaju bore, zateže koža. Uklanja i kesice i otoke ispod očiju. U lečenju celulita dobar kozmetički efekat postiže se mešavinom ozona i maslinovog ulja. Primenjuje se kao balzam ili mast za dugotrajnu upotrebu. Kozmetički efekat ozona je vidljiv i u otklanjanju staračkih pega po rukama. Ozon se koristi i za zatezanje mišića podvaljka, nadlaktica, butina, zadnjice i grudi.
U gradovima gde je smanjena količina kiseonika zbog različitih zagađivača ozonterapija je pravo osveženje čitavog tela i odlična preventiva od bolesti.
петак, 29. мај 2009.
четвртак, 28. мај 2009.
субота, 23. мај 2009.
300
Postoji jedna svemoćna grupa ljudi koja ne poznaje državne granice. Ona je iznad svih zakona I svih država i ima vlast nad svim oblastima politike, religije, trgovine i industrije, bankarstva, osiguranja, rudarstva i trgovine drogom. Ova grupa nikome ne polaže račune osim svojim članovima. Njene granice, razmere delovanja kao i njene mogućnosti nisu lako shvatljive za većinu običnih ljudi, ali ona ipak postoji. Njeni članovi su vrlo poznati i uticajni ljudi. U narodu se oni nazivaju MASONI. John Coleman ih naziva KOMITET 300.
Njegova knjiga “Conspirators’ Hierarchy: the Story of the Committee 300”, štampana 1991.godine, precizno otkriva ko su to oni, kakvu su nam budućnost namenili, kojim se metodama služe i kako pokušavaju da ispiraju ljudima mozgove.
Iz knjige bivšeg britanskog obaveštajca Johna Colemana plan iluminata i komiteta 300 izgleda ovako :Svetska vlada, novi svetski poredak sa jednom jedinstvenom crkvom i jednim monetarnim sistemom, naravno pod njihovom vlašću.
Potpuno uništenje svakog nacionalnog identiteta i nacionalnog ponosa.
Uništenje religije!
Kontrola svakog pojedinca pomoću čipa!?
Potpuni prestanak industrijalizacije i prestanak korištenja nuklearne energije.
Postojeći industrijski pogoni iz USA će se preseliti u zemlje trećeg sveta gde ima robovske radne snage u izobilju, a koji će raditi za džabe.
Legalizacija droge i pornografije!
Obustavljanje svakog naučnog razvoja u oblastima fuzije, medicine i elektrotehnike.
Ograničenim ratovima, izgladnjivanjem i širenjem bolesti smanjiti broj stanovnika planete za minimum dve milijarde.
Oslabiti moralnu osnovu nacije i demoralisati pripadnike radničke klase.
Ljudima širom sveta onemogućiti da odlučuju o sopstvenoj sudbini stvaranjem krize jedne za drugom. Zatim upravljati tim krizama dok se ljudi ne zbune i ne demorališu. To će dovesti do masovne malodušnosti.
Uvođenje novih kultova ličnosti.
Prouzrokovati potpuni slom svetske berze i time stvoriti apsolutno političko rasulo.
Preuzeti apsolutnu vlast nad spoljnom i unutrašnjom politikom SAD-a.
Dati punu podršku nadnacionalnim institucijama poput Ujedinjenih nacija, MMF, svetske banke i međunarodnog suda.
Podrediti vlade svih država i u njima subverzivno delovati iznutra kako bi se uništio integritet i suverenitet država koje te vlade predstavljaju.
Organizovati svetski teroristički aparat.
Preuzeti kontrolu nad obrazovanjem u Americi u nameri njegovog potpunog i temeljnog uništenja.
Ima još mnogo tačaka u knjizi,ali mislim da je i ovo previše…
Njegova knjiga “Conspirators’ Hierarchy: the Story of the Committee 300”, štampana 1991.godine, precizno otkriva ko su to oni, kakvu su nam budućnost namenili, kojim se metodama služe i kako pokušavaju da ispiraju ljudima mozgove.
Iz knjige bivšeg britanskog obaveštajca Johna Colemana plan iluminata i komiteta 300 izgleda ovako :Svetska vlada, novi svetski poredak sa jednom jedinstvenom crkvom i jednim monetarnim sistemom, naravno pod njihovom vlašću.
Potpuno uništenje svakog nacionalnog identiteta i nacionalnog ponosa.
Uništenje religije!
Kontrola svakog pojedinca pomoću čipa!?
Potpuni prestanak industrijalizacije i prestanak korištenja nuklearne energije.
Postojeći industrijski pogoni iz USA će se preseliti u zemlje trećeg sveta gde ima robovske radne snage u izobilju, a koji će raditi za džabe.
Legalizacija droge i pornografije!
Obustavljanje svakog naučnog razvoja u oblastima fuzije, medicine i elektrotehnike.
Ograničenim ratovima, izgladnjivanjem i širenjem bolesti smanjiti broj stanovnika planete za minimum dve milijarde.
Oslabiti moralnu osnovu nacije i demoralisati pripadnike radničke klase.
Ljudima širom sveta onemogućiti da odlučuju o sopstvenoj sudbini stvaranjem krize jedne za drugom. Zatim upravljati tim krizama dok se ljudi ne zbune i ne demorališu. To će dovesti do masovne malodušnosti.
Uvođenje novih kultova ličnosti.
Prouzrokovati potpuni slom svetske berze i time stvoriti apsolutno političko rasulo.
Preuzeti apsolutnu vlast nad spoljnom i unutrašnjom politikom SAD-a.
Dati punu podršku nadnacionalnim institucijama poput Ujedinjenih nacija, MMF, svetske banke i međunarodnog suda.
Podrediti vlade svih država i u njima subverzivno delovati iznutra kako bi se uništio integritet i suverenitet država koje te vlade predstavljaju.
Organizovati svetski teroristički aparat.
Preuzeti kontrolu nad obrazovanjem u Americi u nameri njegovog potpunog i temeljnog uništenja.
Ima još mnogo tačaka u knjizi,ali mislim da je i ovo previše…
петак, 22. мај 2009.
Ozon
Tesla je imao barem tri patenta za proizvodnju uredjaja za masovnu proizvodnju ozona!
A da se taj uredjaj napravi,ne treba više od 200 € po uredjaju!!!
Svi znamo da je veliki problem čovečanstva sa ozonskim rupama kroz koje protiču štetni ultraljubičastri zraci,i sa ovim jeftinim uređajem rešili bi taj problem,odmah,sve je tu!
I zaista je neobjašnjiva ta infatilnost i nezrelost čovečanstva,kada joj je na domah ruke da reši jedan veliki problem,sa malim sredstvima,veoma jednostavno,…a ona se oglušava na to!?
Umesto toga,ozonske rupe su možda još veće,a naša Planeta se povrh svega nemilice zagađuje na razne druge načine…!
A da se taj uredjaj napravi,ne treba više od 200 € po uredjaju!!!
Svi znamo da je veliki problem čovečanstva sa ozonskim rupama kroz koje protiču štetni ultraljubičastri zraci,i sa ovim jeftinim uređajem rešili bi taj problem,odmah,sve je tu!
I zaista je neobjašnjiva ta infatilnost i nezrelost čovečanstva,kada joj je na domah ruke da reši jedan veliki problem,sa malim sredstvima,veoma jednostavno,…a ona se oglušava na to!?
Umesto toga,ozonske rupe su možda još veće,a naša Planeta se povrh svega nemilice zagađuje na razne druge načine…!
уторак, 19. мај 2009.
Dijeta
U svoju kolekciju mazohističkih pokušaja da smanjite gabarit, dodajte još jednu dijetu.
Verovatno ste primetili da je većina dvogodišnjaka fit.
Probajte da se tako hranite.
Prvi dan
Doručak:
Kajgana od jednog jajeta. Parče tosta s marmeladom.
Prstima pojedite dva zalogaja kajgane, ostatak bacite na pod.
Pojedite jedan zalogaj tosta a marmeladu razmažite po licu i odeći.
Ručak:
Četiri bojice (bilo koje boje), šaka čipsa i čaša mleka.
Žvacite naizmenično bojice i čips. Potegnite tri gutljaja mleka, a ostatak prospite.
Užina:
Štapić, dva novčica od 2 dinara i jedan od 1, četiri gutljaja ustajalog piva.
Večera:
Ispržite tost, namažite ga buterom i bacite na kuhinjski pod.
Drugi dan
Doručak:
Pojedite jucerašnji tost s poda. Popijte pola flašice arome vanile.
Ručak:
Pojedite pola ružičastog karmina i jednu cigaretu.
Posle toga progutajte kocku leda.
Užina:
Ližite lizalicu dok ne postane lepljiva. Izađite iz kuće i bacite je u prašinu.
Uzmite nazad i cuclajte dok ponovno ne bude čista. Zatim je unesite u kuću bacite na tepih.
Večera:
Kamenčići ili sirovi pasulj, koje ste čuvali u levoj nozdrvi. Pire od krompira preliven ledenim čajem.
Jedite viljuskom.
Treći dan
Doručak
Dve palačinke s mnogo preliva. Jedite prstima, pa ih obrišite o kosu. Popijte pola čaše mleka, pa je napunite palačinkama.
Posle doručka pokupite jučerašnju lizalicu sa tepiha, poližite dlačice i stavite je pod jastuk.
Rucak:
Tri ribice, puter od kikirikija i hleb s marmeladom. Između zalogaja pljujte na pod.
Razlijte čašu mleka po stolu i pijte ga tako što ćete umakati prst u njega.
Večera:
Čaša sladoleda, šaka čipsa, nešto vina i kafe.
Poslednji dan
Doručak:
Prelijte čašu pahuljica čašom mleka i dodajte šolju šecera. Kad pahuljice omekšaju,
popijte mleko
a pahuljicama nahranite psa.
Ručak:
Četvrt tube paste za zube, komadić sapuna i maslina.
Pronađite onu lizalicu i dovršite je.
Užina:
Maskara.
Večera:
Čaša špageta bolonjeze prelivenih čokoladnim mlekom.
I, to je to!
Ako ste se strogo pridržavali ove dijete, trebalo bi da ste do sada izgubili 4-6 kilograma i nalazite se na oporavku u bolnici, posle gubitka svesti trećeg dana.
Dijetu možete ponoviti još dva puta u toku sezone, kombinujući sastojke.
Prijatno i srećno!!
Verovatno ste primetili da je većina dvogodišnjaka fit.
Probajte da se tako hranite.
Prvi dan
Doručak:
Kajgana od jednog jajeta. Parče tosta s marmeladom.
Prstima pojedite dva zalogaja kajgane, ostatak bacite na pod.
Pojedite jedan zalogaj tosta a marmeladu razmažite po licu i odeći.
Ručak:
Četiri bojice (bilo koje boje), šaka čipsa i čaša mleka.
Žvacite naizmenično bojice i čips. Potegnite tri gutljaja mleka, a ostatak prospite.
Užina:
Štapić, dva novčica od 2 dinara i jedan od 1, četiri gutljaja ustajalog piva.
Večera:
Ispržite tost, namažite ga buterom i bacite na kuhinjski pod.
Drugi dan
Doručak:
Pojedite jucerašnji tost s poda. Popijte pola flašice arome vanile.
Ručak:
Pojedite pola ružičastog karmina i jednu cigaretu.
Posle toga progutajte kocku leda.
Užina:
Ližite lizalicu dok ne postane lepljiva. Izađite iz kuće i bacite je u prašinu.
Uzmite nazad i cuclajte dok ponovno ne bude čista. Zatim je unesite u kuću bacite na tepih.
Večera:
Kamenčići ili sirovi pasulj, koje ste čuvali u levoj nozdrvi. Pire od krompira preliven ledenim čajem.
Jedite viljuskom.
Treći dan
Doručak
Dve palačinke s mnogo preliva. Jedite prstima, pa ih obrišite o kosu. Popijte pola čaše mleka, pa je napunite palačinkama.
Posle doručka pokupite jučerašnju lizalicu sa tepiha, poližite dlačice i stavite je pod jastuk.
Rucak:
Tri ribice, puter od kikirikija i hleb s marmeladom. Između zalogaja pljujte na pod.
Razlijte čašu mleka po stolu i pijte ga tako što ćete umakati prst u njega.
Večera:
Čaša sladoleda, šaka čipsa, nešto vina i kafe.
Poslednji dan
Doručak:
Prelijte čašu pahuljica čašom mleka i dodajte šolju šecera. Kad pahuljice omekšaju,
popijte mleko
a pahuljicama nahranite psa.
Ručak:
Četvrt tube paste za zube, komadić sapuna i maslina.
Pronađite onu lizalicu i dovršite je.
Užina:
Maskara.
Večera:
Čaša špageta bolonjeze prelivenih čokoladnim mlekom.
I, to je to!
Ako ste se strogo pridržavali ove dijete, trebalo bi da ste do sada izgubili 4-6 kilograma i nalazite se na oporavku u bolnici, posle gubitka svesti trećeg dana.
Dijetu možete ponoviti još dva puta u toku sezone, kombinujući sastojke.
Prijatno i srećno!!
понедељак, 18. мај 2009.
Stjuardesa
Stjuardesa Vesna Vulović nije pala sa10.000 metara!
Pad Jatovog aviona - falsifikat tajne službe
Tačno je da je Jatov avion pao, da je stjuardesa jedina preživela, ali nije tačno da je u avionu eksplodirala bomba, već ga je na nekoliko stotina metara greškom oborila protivavionska odbrana
Priča o bombi izmišljena je kako bi se prikrila ta greška čeških službi, tvrdi nemački novinar
Nakon dugogodišnjeg istraživanja nemački dopisnik iz Češke Peter Hornung Andersen tvrdi da je vest o padu Jatovog aviona s više od 10 kilometara visine 1972. godine, koji je jedina preživela stjuardesa Vesna Vulović, i to bez padobrana, falsifikovala češka tajna služba kako bi prikrila vlastitu grešku.
Rekord stjuardese koja je preživela pad s deset hiljada metara ušao je i u Ginisovu knjigu rekorda, ali Hornung Andersen kaže:
- Ono što se u to vreme u celom svetu smatralo čudom - samo je obična varka tajne službe.
- Istina je da je 1972. godine došlo do pada Jatovog aviona DC-9 iznad mesta Srpske Kamenice u severnoj Češkoj, blizu granice s bivšom Istočnom Nemačkom. Istina je da je stjuardesa Vesna Vulović jedina preživela pad. Međutim, nije istina da je avion pao zbog eksplozije bombe, tvrdi Hornung Andersen.
Nemački novinar tvrdi, pozivajući se na svu silu materijala iz tajnih službi i razgovora sa stručnjacima i svedocima nesreće, da je avion pao jer ga je greškom pogodila protivavionska obrana, a u trenutku rušenja bio je na „jedva nekoliko stotina metara visine u vazduhu".
Priča o bombi izmišljena je kako bi se prikrila ta greška čeških službi.
- Zanimljivo je da je službi državne bezbednosti ondašnje komunističke Čehoslovačke pošlo za rukom da tako avanturističku priču proširi po celom svetu, a da čak ni na zapadu niko ne posumnja u tok događaja i prave uzroke pada aviona - kaže Hornung Andersen. Umesto prave istrage, svet je godinama pokušavao naučno da objasni čudo kako je stjuardesa preživela pad sa 10 hiljada metara.
Pad Jatovog aviona - falsifikat tajne službe
Tačno je da je Jatov avion pao, da je stjuardesa jedina preživela, ali nije tačno da je u avionu eksplodirala bomba, već ga je na nekoliko stotina metara greškom oborila protivavionska odbrana
Priča o bombi izmišljena je kako bi se prikrila ta greška čeških službi, tvrdi nemački novinar
Nakon dugogodišnjeg istraživanja nemački dopisnik iz Češke Peter Hornung Andersen tvrdi da je vest o padu Jatovog aviona s više od 10 kilometara visine 1972. godine, koji je jedina preživela stjuardesa Vesna Vulović, i to bez padobrana, falsifikovala češka tajna služba kako bi prikrila vlastitu grešku.
Rekord stjuardese koja je preživela pad s deset hiljada metara ušao je i u Ginisovu knjigu rekorda, ali Hornung Andersen kaže:
- Ono što se u to vreme u celom svetu smatralo čudom - samo je obična varka tajne službe.
- Istina je da je 1972. godine došlo do pada Jatovog aviona DC-9 iznad mesta Srpske Kamenice u severnoj Češkoj, blizu granice s bivšom Istočnom Nemačkom. Istina je da je stjuardesa Vesna Vulović jedina preživela pad. Međutim, nije istina da je avion pao zbog eksplozije bombe, tvrdi Hornung Andersen.
Nemački novinar tvrdi, pozivajući se na svu silu materijala iz tajnih službi i razgovora sa stručnjacima i svedocima nesreće, da je avion pao jer ga je greškom pogodila protivavionska obrana, a u trenutku rušenja bio je na „jedva nekoliko stotina metara visine u vazduhu".
Priča o bombi izmišljena je kako bi se prikrila ta greška čeških službi.
- Zanimljivo je da je službi državne bezbednosti ondašnje komunističke Čehoslovačke pošlo za rukom da tako avanturističku priču proširi po celom svetu, a da čak ni na zapadu niko ne posumnja u tok događaja i prave uzroke pada aviona - kaže Hornung Andersen. Umesto prave istrage, svet je godinama pokušavao naučno da objasni čudo kako je stjuardesa preživela pad sa 10 hiljada metara.
субота, 16. мај 2009.
Duvarije
- Sumnjam da postoje skeptici!
- Um caruje, snaga dobro dodje!
- Za ljubav je potrebno dvoje, a za sex, prema potrebi.
- Čim vam sin postane punoletan kupite mu pištolj.
Ne dozvolite da vam se dete stidi u društvu!
- Pristajem! To je moja poslednja ponuda!
- Znas li ti sta je oralni seks?
Zini da ti kazem!!!
- Sreca mi je okrenula ledja!
To je njena omiljena poza!!!
- Nekad sam bio neodlucan!
A mozda i nisam?!
- Muskarci su kao zvaka: prvo su slatki, a posle se lepe.
- Junaka susitgne junačka smrt.
Heroju dopadne neka mizerija.
- O njemu imamo lepo misljenje i druge bajke.
- Mi smo toliko nesrećan narod da i Novu godinu slavimo trinaestog.
- Ima žena koje kažu da su svi muškarci isti.
Da nije to malo previše iskustva…
- Draga, ti si srce koje lupa!
- Sanjao sam te noćas.
Sram te bilo!
- Idealan muž ne pije, ne puši, ne karta se, ne svađa se i ne postoji.
- Moj PC je toliko star da ga neće ni virusi.
- Um caruje, snaga dobro dodje!
- Za ljubav je potrebno dvoje, a za sex, prema potrebi.
- Čim vam sin postane punoletan kupite mu pištolj.
Ne dozvolite da vam se dete stidi u društvu!
- Pristajem! To je moja poslednja ponuda!
- Znas li ti sta je oralni seks?
Zini da ti kazem!!!
- Sreca mi je okrenula ledja!
To je njena omiljena poza!!!
- Nekad sam bio neodlucan!
A mozda i nisam?!
- Muskarci su kao zvaka: prvo su slatki, a posle se lepe.
- Junaka susitgne junačka smrt.
Heroju dopadne neka mizerija.
- O njemu imamo lepo misljenje i druge bajke.
- Mi smo toliko nesrećan narod da i Novu godinu slavimo trinaestog.
- Ima žena koje kažu da su svi muškarci isti.
Da nije to malo previše iskustva…
- Draga, ti si srce koje lupa!
- Sanjao sam te noćas.
Sram te bilo!
- Idealan muž ne pije, ne puši, ne karta se, ne svađa se i ne postoji.
- Moj PC je toliko star da ga neće ni virusi.
петак, 15. мај 2009.
***
Mom sinu u tudjini:
Doneo petao nojevo jaje pred kokoške i kaže:
- Dame, nije da vam nešto zameram, ali vidite kako se to radi u inostranstvu.
Doneo petao nojevo jaje pred kokoške i kaže:
- Dame, nije da vam nešto zameram, ali vidite kako se to radi u inostranstvu.
четвртак, 14. мај 2009.
Gen
Sretnem juče starog prijatelja.
Dobričina, debelo školovan, načitan, visoko dogurao.
Letnja baštica u centru grada, tanka hladovina ispod suncobrana i hladno pivo.
Raspričali se.
Reč po reč, počesmo i da otrcavamo poznanike. Takva nam narav. Takav nam gen balkanski.
Vidim, slabo se tu snalazi. Ne ume.
Ja se raspričao, moj teren. Informisan sam.
Meškolji se moj prijatelj, pa me prekinu u jednom trenutku, a teško se izborio da dodje do reči.
I ispriča mi moj načitani prijatelj lepu i poučnu priču.
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovek koji iznad svega ceni znanje.
Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao:
- Znas li sto sam upravo čuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori Sokrat. - Pre nego što mi išta kažes želim da napravim mali test. Zove se "Test trostrukog kriterijuma"
- Trostrukog kriterijuma?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - pre nego što počnes da pričaš o mom prijatelju, mogao bi na trenutak da razmisliš zadovoljava li to neke kriterijume.
Prvi kriterijum je Istina. Da li si potpuno siguran da je to što mi želis reći istina?
- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i...
- Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterijum, kriterijum Dobra. Da li je to, što želis
reći o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran da li je to tačno. Još uvek možes proći na testu, jer je ostao još jedan kriterijum, kriterijum Koristi. Da li će to, što mi želiš reći o mom prijatelju, biti meni korisno?
- Ne, ne baš.
- Pa - opet ce Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro, i nije korisno, zašto bi mi uopce rekao?
Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i visoko cenjena osoba stare Grcke
To takodje objašnjava zašto nikad nije saznao da mu prijatelj spava sa ženom.
A vidim, neće ni moj prijatelj…
Ne htedoh mu reći. Iz inata.
Takav mi gen, balkanski.
Dobričina, debelo školovan, načitan, visoko dogurao.
Letnja baštica u centru grada, tanka hladovina ispod suncobrana i hladno pivo.
Raspričali se.
Reč po reč, počesmo i da otrcavamo poznanike. Takva nam narav. Takav nam gen balkanski.
Vidim, slabo se tu snalazi. Ne ume.
Ja se raspričao, moj teren. Informisan sam.
Meškolji se moj prijatelj, pa me prekinu u jednom trenutku, a teško se izborio da dodje do reči.
I ispriča mi moj načitani prijatelj lepu i poučnu priču.
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovek koji iznad svega ceni znanje.
Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao:
- Znas li sto sam upravo čuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori Sokrat. - Pre nego što mi išta kažes želim da napravim mali test. Zove se "Test trostrukog kriterijuma"
- Trostrukog kriterijuma?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - pre nego što počnes da pričaš o mom prijatelju, mogao bi na trenutak da razmisliš zadovoljava li to neke kriterijume.
Prvi kriterijum je Istina. Da li si potpuno siguran da je to što mi želis reći istina?
- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i...
- Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterijum, kriterijum Dobra. Da li je to, što želis
reći o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran da li je to tačno. Još uvek možes proći na testu, jer je ostao još jedan kriterijum, kriterijum Koristi. Da li će to, što mi želiš reći o mom prijatelju, biti meni korisno?
- Ne, ne baš.
- Pa - opet ce Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro, i nije korisno, zašto bi mi uopce rekao?
Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i visoko cenjena osoba stare Grcke
To takodje objašnjava zašto nikad nije saznao da mu prijatelj spava sa ženom.
A vidim, neće ni moj prijatelj…
Ne htedoh mu reći. Iz inata.
Takav mi gen, balkanski.
среда, 13. мај 2009.
Fluor
Svaki dan nas bombarduju na televiziji reklamama raznih pasta za zube koje sve redom se diče sa sadržajem fluora. Reklamama koje nam tvrde da ce nas fluor sačuvati od kvarenja zuba. I tako već mala deca steknu predrasudu koja ih prati u životu da su samo dobre paste za zube one koje sadrže fluor.
Ono sto reklame ne kažu je da je Fluor ranih godina dvadesetog veka bio korišćen kao izvrstan otrov za pacove. Po podacima is EPA Americke Nacionalne Agencije za zaštitu okoline, Flour je toksičniji od olova i nešto manje toksičan od arsenika. Flour je odpadni nusproizvod, hemijski otpad teške industrije, koji se dobija derivacijom tokom proizvodnje pesticida, veštačkih djubriva, aluminijuma, gvoždja, čelika, bakra, olova, uranijuma, cigle, cementa i stakla...
Sve studije radjene proteklih godina upućuju na to da je flour kancerogena supstanca, koja slabi kosti i da uzrokuje smanjenu plodnost kod žena i smanjuje verovatnoću začeća. Samo par grama čistog fluora je dovoljno da vas ubije.
I uprkos ovoj činjenici, većina nas kupuje paste za zube za fluorom, a to je ono što čak i zubar savetuje.
U USA, od 1997 godine na svim pastama za zube, stavljeno je upozorenje, po naredbi Nacionalne Agencije za Hranu i Lekove USA, da se deci peru zubi sa pastom u količini zrna graska i da se strogo pazi da deca ne gutaju pastu. A roditelji su upozoreni da drže dalje od dece pastu za zube te da se u slučaju gutanja paste, odmah jave centru za trovanja!
Najveci mit a to je da voda sa fluorom, sprecava kvarenje zuba, je velika laž i obmana! Jedina korist za zube je ako se fluor direktno nanosi na zube oko dva minuta, dakle četkanjem. Pastom koja sadrži fluor.
Ali ovakve paste nisu potrebne, redovna oralna higijena i pranje zuba sa pastama koje ne sadrže fluor su sasvim dovoljni za održavanje zdravlja zuba!
Fluor se taloži u kostima godinama I njegovo dejstvo je kumulativno. Godina za godinom se taloži da bi zatim poceo uticati u starosti na ubrzano slabljenje skeleta, osobe postaju sklone prelomima, naročito kuka u slučaju padova, znači ubrzava razvoj osteoporoze.
Prevelike kolicine fluora, koje nove mlade generacije unose u organizam, preko pasta za zube, s obzirom na porast svesti o održavanju zuba, mogu dovesti do pojave raka kostiju koji se zove osteosarkom, i to pre svega kod muške omladine!
Pijuci normalnu vodu iz vodovoda ili bunara mi već unosimo dovoljne minimalne količine organskog calcium-fluoro-fosfata onaj iz paste je nepotreban a naročito je nepotreban onaj koji je naknadno dodavan u vodu.
Upotrebu fluora prvi su osmislili nacisti, ali ne s ciljem da se očuvaju zubi već da bi se lakše kontrolisale široke narodne mase.
Šema je bila ta da se ostvari kontrola nad populacijama u pokorenim zemljama i zonama putem vode za piće. U ovoj šemi glavni hemijski sastojak je sodium flouride. Ponovljene doze, veoma malih količina fluora, vremenom utiču na to da se svest pojedinca i njegova volja da pruži otpor dominaciji znatno oslabe postepenim sporim trovanjem, tako da pojedinci postaju podložni kontroli i potčinjavanju onih koji zele da njima vladaju.
Dakle, koristite sto manje količine paste tokom pranja zuba i dobro ispirajte usta…
Ono sto reklame ne kažu je da je Fluor ranih godina dvadesetog veka bio korišćen kao izvrstan otrov za pacove. Po podacima is EPA Americke Nacionalne Agencije za zaštitu okoline, Flour je toksičniji od olova i nešto manje toksičan od arsenika. Flour je odpadni nusproizvod, hemijski otpad teške industrije, koji se dobija derivacijom tokom proizvodnje pesticida, veštačkih djubriva, aluminijuma, gvoždja, čelika, bakra, olova, uranijuma, cigle, cementa i stakla...
Sve studije radjene proteklih godina upućuju na to da je flour kancerogena supstanca, koja slabi kosti i da uzrokuje smanjenu plodnost kod žena i smanjuje verovatnoću začeća. Samo par grama čistog fluora je dovoljno da vas ubije.
I uprkos ovoj činjenici, većina nas kupuje paste za zube za fluorom, a to je ono što čak i zubar savetuje.
U USA, od 1997 godine na svim pastama za zube, stavljeno je upozorenje, po naredbi Nacionalne Agencije za Hranu i Lekove USA, da se deci peru zubi sa pastom u količini zrna graska i da se strogo pazi da deca ne gutaju pastu. A roditelji su upozoreni da drže dalje od dece pastu za zube te da se u slučaju gutanja paste, odmah jave centru za trovanja!
Najveci mit a to je da voda sa fluorom, sprecava kvarenje zuba, je velika laž i obmana! Jedina korist za zube je ako se fluor direktno nanosi na zube oko dva minuta, dakle četkanjem. Pastom koja sadrži fluor.
Ali ovakve paste nisu potrebne, redovna oralna higijena i pranje zuba sa pastama koje ne sadrže fluor su sasvim dovoljni za održavanje zdravlja zuba!
Fluor se taloži u kostima godinama I njegovo dejstvo je kumulativno. Godina za godinom se taloži da bi zatim poceo uticati u starosti na ubrzano slabljenje skeleta, osobe postaju sklone prelomima, naročito kuka u slučaju padova, znači ubrzava razvoj osteoporoze.
Prevelike kolicine fluora, koje nove mlade generacije unose u organizam, preko pasta za zube, s obzirom na porast svesti o održavanju zuba, mogu dovesti do pojave raka kostiju koji se zove osteosarkom, i to pre svega kod muške omladine!
Pijuci normalnu vodu iz vodovoda ili bunara mi već unosimo dovoljne minimalne količine organskog calcium-fluoro-fosfata onaj iz paste je nepotreban a naročito je nepotreban onaj koji je naknadno dodavan u vodu.
Upotrebu fluora prvi su osmislili nacisti, ali ne s ciljem da se očuvaju zubi već da bi se lakše kontrolisale široke narodne mase.
Šema je bila ta da se ostvari kontrola nad populacijama u pokorenim zemljama i zonama putem vode za piće. U ovoj šemi glavni hemijski sastojak je sodium flouride. Ponovljene doze, veoma malih količina fluora, vremenom utiču na to da se svest pojedinca i njegova volja da pruži otpor dominaciji znatno oslabe postepenim sporim trovanjem, tako da pojedinci postaju podložni kontroli i potčinjavanju onih koji zele da njima vladaju.
Dakle, koristite sto manje količine paste tokom pranja zuba i dobro ispirajte usta…
уторак, 12. мај 2009.
Kosovski boj 3
Vrlo pouzdani Konstantin Filozof navodi da je zarobljena srpska vlastela izmolila od Bajazita da bude posecena pre Lazara da ne vide njegovu smrt, a Janicar nam saopštava da je Bajazit pogubio Lazara i Krajmira, a posle kratkog vremena i sve one nevernike koji su se nagledali boja koji su ostali (su) kao izdajnici, s objašnjenjem: "Kad ste svome gospodaru bili tako neverni u njegovoj nevolji to isto biste i meni ucinili". Ovo je nejasno.
Mislim da se to odnosi na vlastelu koja se nije odazvala Lazarevu pozivu, dakle, koja nije ucestvovala u bici. Ispalo bi da je kao suveren osvetio Lazara, kolegu-suverena. Setimo se da je kasnije Bajazit savetovao svome zetu Stefanu Lazarevicu da svoju vlastelu drži cvrsto u ruci.
Retko se žestina bitke opisuje složno i obostrano tolikim superlativima i hiperbolama: beše toliki zvek i grohot, da se potreslo mesto na kojem se boj bio i tolika se krv prolila, da se konjima trag poznavao kroz prolivenu krv... beše bahat neki i neiskazani tutanj, cujaše se, strele lacahu sunce zaklanjajuci... zemlja hucaše...(pohvalna slova); Bugarska hronika govori o velikom krvoprolicu, Crijevic o žestokom boju; po Ahmediju takve bitke svet nije zapamtio, a po Šukrulahu obe vojske zametnu takvu borbu kakve od postanka sveta nije bilo; a Nešri: ... izmešaše se jedno s drugim dva mora. Sablje su svetlele kao nebeski blistavi plamen, od kopalja ni vetar nije mogao da puše, a od konjskih nogu ni bujica da je, pa nije mogla proci... od piske rogova... zverinje je u gori crkavalo... Reci ce se, istocnjacka retorika, ali u bitkama kod Konije i Nikopolja o njoj nema traga u Nešrijevim opisima.
Takvoj žestini odgovarali su i gubici. Nema mnogo bitaka gde ih izvori toliko naglašavaju i uravnoteženo prikazuju: bezbrojno je mrtvaca bilo; bezbrojna množina obojih pobijenih, to jest Srba i neprijatelja, po Kosovu Polju ležala; svuda reka od krvi i mnogi trupovi; kao klasje na njivi, tako vojnici od oštrog oružja na zemlju padahu (pohvalna slova). Po Urudžu vojske naneše jedna drugoj velike gubitke i bezbrojno pogibe macem; Šukrulah:
neizmerno mnoštvo ljudi izgibe na jednoj i drugoj strani. Jedini Mezjer navodi cifre: 20.000 palih Turaka a približno toliko Srba, što je mnogo po mom shvatanju za jedne i druge. Potpunosti radi navešcemo i apsurdne cifre koje daju Novakoviceva i Milojeviceva prica: po prvoj poginulo je 100.000 Srba i 110.000 Turaka (samo su Miloš, Milan i Ivan pobili 10.000 Turaka); po drugoj palo je 42.000 Srba i 160.000 Turaka, a Miloš sa pobratimima pobio je 12.000. Nemoguce je dati odredene cifre ali možemo pretpostaviti da su srpski gubici bili veci, apsolutno i relativno, po opštem pravilu koje jedva da zna za izuzetke, da je danak poraženog krvaviji.
Od jednodušnog isticanja obostranih gubitaka odvaja se jedino Tvrtko u svom pismu Trogiranima gde govori da je iz bitke malo Turaka živu glavu iznelo uz izvesne svoje, ali ne velike gubitke. Tvrtko ocigledno govori o svom kontingentu za koji vec znamo da nije mnogo nastradao. Najvece gubitke na srpskoj strani pretrpela je Lazareva vojska. Ne treba se osvrtati na Dukinog prevodioca koji govori da je Lazar poginuo bez borbe.
Uzroci poraza i pobede su oduvek bili od velikog interesa za hronicare i istoricare. Za Kosovo rani turski izvori od Ahmedija do Šukrulaha objašnjavaju tursku pobedu Alahovom pomoci. Ašik ne daje uzrok, a Nešri je objašnjava Bajazitovom žestokom intervencijom. O Božjoj volji govore i prvi srpski izvori. U drugoj svojoj belešci Mezjer slicno Halkokondilu daje uverljivije razloge: Murat i Bajazit - kaže on - nisu olako savladali carstva i kraljevstva kao što bi se moglo misliti, vec efikasnošcu oružja (vailance darmes) i cvrstom borbenom disciplinom (par regle bien gardee en leur host).
Srpski narod, za koga je poraz na Kosovu znacio kraj državne samostalnosti i pocetak vekovnog robovanja Turcima, nije se mogao zadovoljiti iznetim misticnim, ili racionalnim razlozima za objašnjenje te velike narodne nesrece. Srbi su tražili ocigledniji uzrok porazu. Dok ga Konstantin Filozof još objašnjava Božjom voljom, kasnije se postupno i stidljivo razvija ideja o izdaji.
Svaki dodaje ponešto da bi se što bolje objasnila katastrofa cije su se posledice sve jace osecale. Pecki tekst ne zna da li je Lazar pri kraju bitke pobeden zbog izdaje nekog od njegovih ili Božjom voljom. Studenicki i Cetinjski tekst tvrdi vec odredeno da neki pobegoše sa bojišta, samo ne znaju da li iz straha ili neverstva.
U belešci pisanoj u prvoj polovini XIV veka Turci nadvladaše zbog bekstva nekih srpskih ceta, ali su te reci ubacene kasnije na izradirana mesta što neposredno dokazuje da ideja o bekstvu nije postojala u vreme kada je beleška pisana.
Konstantin Janicar precizira da je to bilo baš iz neverstva: da su se gospoda odana knezu Lazaru borila pored njega verno i junacki, a druga da su gledala kroz prste i da je zbog nevere, zavisti i nesloge nevernih i nevaljalih ljudi bitka izgubljena.
Dukin prevodilac krajem XIV veka imenuje krivca – Dragoslava Probišica ali dodaje da su taj glas možda ubacili Turci.
Posle ovog prekida eskalada se nastavlja. Narodno predanje se nije moglo zadovoljiti sa nepoznatim Probišicem Dukinog prevodioca i njegovom hipoteticnom krivicom. Za Orbinija krivac je Vuk Brankovic, ali nije sasvim siguran u to. Za Lukarica nema više sumnje. Iz tog vremena je i najstariji srpski sacuvani letopis koji optužuje Vuka Brankovica i druge da su izneverili Lazara bekstvom sa bojišta.
Narodno predanje je oba motiva, Vukovu izdaju i junaštvo i vernost Miloševu, spojilo u jedinstvenu dramu.
Mislim da se to odnosi na vlastelu koja se nije odazvala Lazarevu pozivu, dakle, koja nije ucestvovala u bici. Ispalo bi da je kao suveren osvetio Lazara, kolegu-suverena. Setimo se da je kasnije Bajazit savetovao svome zetu Stefanu Lazarevicu da svoju vlastelu drži cvrsto u ruci.
Retko se žestina bitke opisuje složno i obostrano tolikim superlativima i hiperbolama: beše toliki zvek i grohot, da se potreslo mesto na kojem se boj bio i tolika se krv prolila, da se konjima trag poznavao kroz prolivenu krv... beše bahat neki i neiskazani tutanj, cujaše se, strele lacahu sunce zaklanjajuci... zemlja hucaše...(pohvalna slova); Bugarska hronika govori o velikom krvoprolicu, Crijevic o žestokom boju; po Ahmediju takve bitke svet nije zapamtio, a po Šukrulahu obe vojske zametnu takvu borbu kakve od postanka sveta nije bilo; a Nešri: ... izmešaše se jedno s drugim dva mora. Sablje su svetlele kao nebeski blistavi plamen, od kopalja ni vetar nije mogao da puše, a od konjskih nogu ni bujica da je, pa nije mogla proci... od piske rogova... zverinje je u gori crkavalo... Reci ce se, istocnjacka retorika, ali u bitkama kod Konije i Nikopolja o njoj nema traga u Nešrijevim opisima.
Takvoj žestini odgovarali su i gubici. Nema mnogo bitaka gde ih izvori toliko naglašavaju i uravnoteženo prikazuju: bezbrojno je mrtvaca bilo; bezbrojna množina obojih pobijenih, to jest Srba i neprijatelja, po Kosovu Polju ležala; svuda reka od krvi i mnogi trupovi; kao klasje na njivi, tako vojnici od oštrog oružja na zemlju padahu (pohvalna slova). Po Urudžu vojske naneše jedna drugoj velike gubitke i bezbrojno pogibe macem; Šukrulah:
neizmerno mnoštvo ljudi izgibe na jednoj i drugoj strani. Jedini Mezjer navodi cifre: 20.000 palih Turaka a približno toliko Srba, što je mnogo po mom shvatanju za jedne i druge. Potpunosti radi navešcemo i apsurdne cifre koje daju Novakoviceva i Milojeviceva prica: po prvoj poginulo je 100.000 Srba i 110.000 Turaka (samo su Miloš, Milan i Ivan pobili 10.000 Turaka); po drugoj palo je 42.000 Srba i 160.000 Turaka, a Miloš sa pobratimima pobio je 12.000. Nemoguce je dati odredene cifre ali možemo pretpostaviti da su srpski gubici bili veci, apsolutno i relativno, po opštem pravilu koje jedva da zna za izuzetke, da je danak poraženog krvaviji.
Od jednodušnog isticanja obostranih gubitaka odvaja se jedino Tvrtko u svom pismu Trogiranima gde govori da je iz bitke malo Turaka živu glavu iznelo uz izvesne svoje, ali ne velike gubitke. Tvrtko ocigledno govori o svom kontingentu za koji vec znamo da nije mnogo nastradao. Najvece gubitke na srpskoj strani pretrpela je Lazareva vojska. Ne treba se osvrtati na Dukinog prevodioca koji govori da je Lazar poginuo bez borbe.
Uzroci poraza i pobede su oduvek bili od velikog interesa za hronicare i istoricare. Za Kosovo rani turski izvori od Ahmedija do Šukrulaha objašnjavaju tursku pobedu Alahovom pomoci. Ašik ne daje uzrok, a Nešri je objašnjava Bajazitovom žestokom intervencijom. O Božjoj volji govore i prvi srpski izvori. U drugoj svojoj belešci Mezjer slicno Halkokondilu daje uverljivije razloge: Murat i Bajazit - kaže on - nisu olako savladali carstva i kraljevstva kao što bi se moglo misliti, vec efikasnošcu oružja (vailance darmes) i cvrstom borbenom disciplinom (par regle bien gardee en leur host).
Srpski narod, za koga je poraz na Kosovu znacio kraj državne samostalnosti i pocetak vekovnog robovanja Turcima, nije se mogao zadovoljiti iznetim misticnim, ili racionalnim razlozima za objašnjenje te velike narodne nesrece. Srbi su tražili ocigledniji uzrok porazu. Dok ga Konstantin Filozof još objašnjava Božjom voljom, kasnije se postupno i stidljivo razvija ideja o izdaji.
Svaki dodaje ponešto da bi se što bolje objasnila katastrofa cije su se posledice sve jace osecale. Pecki tekst ne zna da li je Lazar pri kraju bitke pobeden zbog izdaje nekog od njegovih ili Božjom voljom. Studenicki i Cetinjski tekst tvrdi vec odredeno da neki pobegoše sa bojišta, samo ne znaju da li iz straha ili neverstva.
U belešci pisanoj u prvoj polovini XIV veka Turci nadvladaše zbog bekstva nekih srpskih ceta, ali su te reci ubacene kasnije na izradirana mesta što neposredno dokazuje da ideja o bekstvu nije postojala u vreme kada je beleška pisana.
Konstantin Janicar precizira da je to bilo baš iz neverstva: da su se gospoda odana knezu Lazaru borila pored njega verno i junacki, a druga da su gledala kroz prste i da je zbog nevere, zavisti i nesloge nevernih i nevaljalih ljudi bitka izgubljena.
Dukin prevodilac krajem XIV veka imenuje krivca – Dragoslava Probišica ali dodaje da su taj glas možda ubacili Turci.
Posle ovog prekida eskalada se nastavlja. Narodno predanje se nije moglo zadovoljiti sa nepoznatim Probišicem Dukinog prevodioca i njegovom hipoteticnom krivicom. Za Orbinija krivac je Vuk Brankovic, ali nije sasvim siguran u to. Za Lukarica nema više sumnje. Iz tog vremena je i najstariji srpski sacuvani letopis koji optužuje Vuka Brankovica i druge da su izneverili Lazara bekstvom sa bojišta.
Narodno predanje je oba motiva, Vukovu izdaju i junaštvo i vernost Miloševu, spojilo u jedinstvenu dramu.
Kosovski boj 2
Prema Dukinom prevodiocu moramo biti dosta obazrivi jer on zastupa jednu verziju bitke koja stavlja Bosance u povoljno svetlo. O uzrocima poraza, upravo o Vlatkovom odlasku sa bojišta i o intenzitetu bitke govoricemo kasnije. Zasad se treba samo osvrnuti na ono vracanje u borbu prema vojnickom pravilu. U doba Kosovske bitke nije bilo nikakvog ordene della militia po kome se napadalo u više naleta. Dukin prevodilac govori ocigledno o svom vremenu, o harasiranju ili karakoliranju po kome su konjanici, postrojeni u više vrsta, prilazili neprijatelju u kasu, na domet pištolja ili karabina kojima su bili naoružani, pa su ih po vrstama ispaljivali, vracali se nazad, punili oružje i ponovo prilazili neprijatelju. Ova se praksa izgradila u drugoj polovini XV veka.
Nema nikakve veze sa kosovskom bitkom.
Po Novakovicevoj narodnoj prici Turci su napali Srbe dok se Lazar nalazio u samodreškoj crkvi, a tada je Vuk Brankovic pobegao sa 7000 ljudi. Lazar besedom ohrabri vojsku i krene u boj. Do podne su pobedivali Srbi, a posle podne Turci. Milojeviceva narodna prica deli takode bitku u dve faze. U prvoj, koja se odigrala izmedu Samodreže i Laba, tursko levo krilo je sasvim satrveno.
Bajazit se zatim povuce iza Prištine, gde ih Srbi ponovo napadnu i ponovo ih poti-snu posle cetiri casa ljutog boja. Tada Bajazit naredi da stupe u akciju 20.000 Cerkeza koje zaobidu i napadnu umorne Srbe. Ovi tada pocinju da se polako povlace sa namerom da kod Samodreže ponovo prime borbu, ali za vreme odstupanja Lazaru padne konj pa ga Turci zarobe, posle cega obustave gonjenje.
U ovim narodnim pricama ima, ocigledno, realnih i fantasticnih elemenata. Zadržacemo se samo na Cerkezima. Znatni delovi ovog kavkaskog naroda emigrirali su 1857-64. u Tursku pred ruskim nadiranjem, a Turci su ih naselili u Evropi kao granicnu miliciju najviše na Kosovu prema Srbiji, oko 40.000.
Srbi su napali prvi na celom frontu manje-više jednovremeno.
Uspeha je bilo samo prema turskom levom krilu koje je sasvim potisnuto desnim srpskim krilom Vuka Brankovica i delom Lazarevog centra. Tu se izrazio najveci srpski napor. Na turskom centru i desnom krilu ocito nije bilo uspeha ako su uopšte ozbiljno napadnuti. Lazar je naišao na tvrde janicare koje niko dotle nije pobedio - uspeh na centru znacio bi bezmalo pobedu - a Vlatko Vukovic se verovatno nije sasvim angažovao, što je redovna pojava za saveznike kada ratuju daleko od svoje zemlje. Neuspeh centra i levog srpskog krila izvori precutno potvrduju, govoreci samo o uspehu prema turskom levom krilu. Prema Nešriju je ovo potpuno razbijeno, no videli smo da spahije i akindžije tog krila nisu bile izbacene iz borbe.
Povlacenje turskog levog krila otkrilo je levi bok centra. Nemamo podataka o tome kako su Turci doskocili toj opasnosti. Bilo bi sasvim prirodno da je njihov centar zalomio svoje levo krilo unazad. Tako se uvek radi. Možda je centar svud naokolo bio zašticen preprekom kao što je posvedoceno za bitku kod Filokrene i kako su prema Konstantinu Janicaru Turci redovno cinili. Ako je u tom casu Miloš ubio Murata, što nije bez osnova u izvorima, onda je kriza za Turke dostigla vrhunac.
*Za objašnjenje srpskog poraza na Kosovu, nije potrebna izdaja. Na Kosovu su se sudarila dva oprecna politicka organizma: srpski, vec rastocen unutrašnjim suprotnostima, bez jedinstvene državne misli, i drugi, turski, mlad i poletan, koji je u borbu mogao uvesti sve snage države. Otuda su se na Kosovu sudarile i dve razlicite vojske. Srpsku je cinio niz delova, labavo povezanih, bez zajednicke komande i discipline. Turska vojska bila je organizovanija, pod zajednickom komandom, fanaticno verna svom vodi, obucena i disciplinovana. Najzad, ishod bitke bio je uzrokovan i turskom brojcanom nadmocnošcu, ali glavni razlog njihove pobede nije broj, nego - jedinstvo komande, koje srpske feudalne vojske nisu mogle postici.*
Rasplet ili prekretnica bitke se u Nešrija jasno uocava. Nastupa u trenutku kada Bajazit uvide da su Osmanlije blizu poraza. Obeležava ga vika bozundžija da je neprijatelj tobože pobegao.
Nema nikakve sumnje da intervencija ovih vikaca predstavlja zapravo naredenje za protivnapad, a to naredenje - možemo slobodno zakljuciti iz kompozicije i duha Nešrijevog dela - izdao je Bajazit koji je vec bio zamenio svog smrtno ranjenog ili
preminulog oca. Ne vidimo razloga zašto bi Nešri u tom najvažnijem trenutku bitke precutao Murata koji je - ponavljam - medu osmanlijskim vladaocima zauzimao uglednije mesto od svog sina, umrlog posle teškog poraza u mongolskom zatoceništvu. Ne treba da nas buni što je - po Nešriju -Bajazit u trenutku raspleta bio još uvek na desnom krilu. Nešri ga je precutno ostavio tamo gde ga je bio postavio pred bitku, jer bi inace morao priznati da je Murat ubijen za vreme bitke.
Naredenje za protivnapad nije moglo biti izazvano samo opasnošcu koja je pretila sa levog krila. Situacija je morala sazreti i na ostalim delovima fronta. Dotle su morali biti odbijeni i napadi na turski centar i desno krilo sa gubicima po Srbe.
Protivnapad su, svakako, otpoceli turski konjanici s desnog krila.
Oni su zahvatili srpsko levo krilo - Bosance - i deo centra. Srpski konjanici su ih morali docekati protivudarom. Konjica ne može na mestu docekati protivnicki konjicki juriš. Ali je u pitanju da li su to mogli uciniti pošto je njihov prvi napad bio odbijen. Za prvi mah glavni udar primili su Bosanci. Morali su biti odbaceni jer je tursko desno krilo bilo ne samo apsolutno nego i relativno nadmocno. Posle ovog uspeha tursko desno krilo se ocigledno okrece protiv srpskog centra, protiv najvažnijeg napadnog objekta, i napada ga bocno. U tom trenutku konjanici turskog centra su morali stupiti takode u akciju, a za njima i janicari. Nešri donekle potvrduje tu pretpostavku time što odmah iza Bajazita pominje Ali-pašu kako prelazi u napad, a ovaj, kao veliki vezir je morao biti u centru.
Ne može se pretpostaviti da je turski centar pošao u protivnapad jednovremeno sa desnim krilom. Istaknuto je ranije da je bio stožer borbenog poretka, dakle imao je prvenstveno defanzivnu ulogu, a taj zadatak je morao zadržati sve dotle dok napadom
desnog turskog krila na srpski centar nisu stvoreni izgledi na potpun uspeh. Prerano angažovanje turskog centra (cija je defanzivna snaga - janicari - bila znatno jaca od ofanzivne koju je predstavljala malobrojna konjicka garda) na jak srpski centar mogao bi kompromitovati citavu bitku, narocito usled nepovoljne situacije, stvorene na turskom levom krilu.
Vrlo je mogucno - kako tvrdi Dukin prevodilac - da je Vlatko Vladenic (Vukovic) posle ovog ponovnog neuspeha okrenuo leda i "brzo pobegao" sa bojišta, bilo zavaran da su neki velikaši izdali Lazara, bilo što je iz drugih razloga smatrao da je bitka izgubljena. Veliko je pitanje da li je takticki bilo moguce da se vrati u borbu u pomoc srpskom centru, jer je, svakako, bio odbacen na Lab. Otuda on je odstupio bez pritiska najkracim putem u Bosnu.
Sigurno je da su Bosanci pretrpeli umerene gubitke. Znamo da su Turci zarobili neku bosansku vlastelu. Bez obzira na Tvrtkove tvrdnje Trogiranima o svojim nevelikim gubicima, to možemo zakljuciti iz cinjenice da je Tvrtko u avgustu uputio nove snage u
Dalmaciju gde je razvio veliku aktivnost a i Hrvati Ivana Horvata, koji su bili u sastavu bosanskog odreda, postaju posle Kosova ponovo aktivni u Slavoniji.
Kada su Bosanci odbaceni, srpski centar se našao u borbi protiv turskog desnog krila i centra, bio je, dakle, obuhvacen sa istoka, na svom levom krilu. Bitka je tu dostigla najveci intenzitet.
Brojno slabiji i takticki u težem položaju, srpski centar je morao podleci. Podlegao je posle vrlo oštre i krvave borbe što jednodušno potvrduju svi izvori. Posle poraza ostaci su verovatno odstupili u neredu.
Crijevic nam prica da je Lazar u toku borbe ostavio umornog konja pa seo na drugog. To zbuni Srbe. Izgubivši ga s ociju, pomisle da je pao. Tada Turci udare još žešce i razbiju zaplašene i umorne Srbe. Uvidevši zabludu svojih, Lazar polete kroz redova njihove trudeci se da ih vrati u borbu - Lazar je bio prešao šezdesetu godinu života - ali videci da njegovo pozivanje ništa ne pomaže, stane i sam da beži.
U toku mnogih bitaka onog vremena i kasnije, vojskovode su menjale konje, najcešce ako su pali pod njima ili ranjeni. Konj je pružao vecu metu a manje bio zašticen. Otuda se promena konja javlja i kao konvencionalna funkcija da se podvuce aktivnost i neustrašivost komandanta pa se pojavljuje i tamo gde nema istorijskog oslonca. Nešri kaže da je i Bajazit u toj bici promenio konja kome se kolan otpasao, da je kao munja skocio na rezervnog konja koji je bio spreman. Ovu epizodu je Nešri verovatno ubacio da bi još jednom istakao brzinu Bajazita Munje kome turci zahvaljuju pobedu.
Možemo poverovati Nešriju i Ašik-paši Zadeu da je i levo tursko krilo prešlo u protivnapad, samo nece biti - kako to tvrdi inace umereni i ozbiljni Ašik - da je ono tamo razbilo srpsko desno krilo. Nimalo nije verovatno, da su poraženi iz prve faze u drugoj fazi bez ikakve pomoci tukli pobedioce. Treba više vere pokloniti Nešriju da je tursko levo krilo stupilo ponovo u akciju cim je zapazilo da se stvari na centru i desnom krilu pocinju da razvijaju u povoljnom smislu.
U trenutku kada je otpoceo protivnapad turskog desnog krila, srpsko desno krilo nije još uspelo da svoj uspeh prenese i na centar, ako je to i pokušavalo. Uskoro zatim ono je ponovo angažovano sa Jakubovom konjicom, a možda i sa delom snaga centra, pa nije bilo u mogucnosti da pritekne u pomoc Lazaru na centru, bar ne sa velikim snagama. Kada je srpski centar poražen, Vuk Brankovic je došao u bezizlazan položaj, pa se verovatno povukao preko Sitnice u Drenicu, svoju užu postojbinu, bez vecih gubitaka.
O trajanju bitke imamo u izvorima najmanje podataka. Crijevic tvrdi da je pocela pri izlasku sunca i trajala gotovo do 8 casova, što znaci da je trajala oko 3 casa. Slicno kaže i Ašik-paša Zade:
do pola vremena izmedu dva namaza - što je Olesnicki protumacio da je jamacno rec o prvom i drugom namazu (sabah i podne), pa je izracunao da je 15. juna za kosovski meridijan bila sredina izmedu njih u 8 casova i 7 minuta. Ašik ne kaže kada je boj poceo, ali moramo pretpostaviti da je otpoceo zorom. Iz kosovskog natpisa Ð. Radojcic je utvrdio da se kosovska bitka završila u 10 i po ili 11 casova. Nešri u drugom Elezovicevom prevodu: dan se još ne beše završio, a u prvom još sunce ne beše zašlo - što bi se moglo prihvatiti kao isto vreme izraženo na dva razna nacina. Kod Bernauera dan još nije zapadao (es hatte sich der Tag noch nicht geneigt), što ukazuje na raniji završetak bitke jer se dan (astronomski) pocinje da naginje vec u podne.
Ostali izvori precutno ostavljaju bitku u okvir jednog dana. Izuzetak cini Konstantin Janicar za koga je bitka trajala od srede do petka u podne. Konstantin je ocigledno pogrešio. Bitka nije mogla poceti u sredu jer se odigrala na Vidovdan, a Vidovdan je 1389. pao u utorak a ne u sredu. Utorak 15. juni 1389. je dan Kosovske bitke, o cemu nema diskusije. To je fiksirao vec Konstantin Filozof. Niti možemo prihvatiti Janicarevo trodnevno trajanje. Bitke hladnim oružjem kao intenzivni sudari izgarali su za nekoliko casova.
Nemamo razloga da posumnjamo u mnogobrojne izvore koji govore da su Turci preduzeli gonjenje posle bitke.
Da je Lazar zarobljen u toku gonjenja svedoce samo Janicar i Crijevic. Prvi tvrdi da su ga Turci uhvatili blizu jedne crkve Bogorodicine, po imenu Samodreža, i da je na tome mestu postavljen visok stub kao znak hvatanja kneza Lazara. Uz Lazara, po Janicaru uhvacen je Krajmir, navodno vojvoda toplicki koji inace nije poznat, a mnogo druge gospode je na tom mestu pobijeno - što se mora protumaciti da se pri Lazarevom zarobljavanju odigrala oštra borba. Crijevic pominje samo da je Lazar skrenuo s puta i pao s konjem u vucju jamu (pokrivenu prucem), gde su ga gonioci stigli i ubili.
Ako prihvatimo Janicarev podatak da je Lazar zarobljen kod Samodreže moramo uvideti da nije odstupio kuda ga je vodila odstupnica, preko Kuršumlije za Kruševac, vec prema Vucitrnu i Mitrovici. Ovo se lako objašnjava obuhvatnim turskim manevrom posle povlacenja Bosanaca koji ga je odbacio na zapad, odnosno potvrduje se pretpostavka da su Turci zaista napali levi bok centra, Lazarev bok.
Suprotno Crijevicu, velika vecina izvora govori izricito ili se može naslutiti da je Lazar uhvacen živ i pogubljen. Medu njima ima samo nijansa. Po Peckom tekstu Lazar pada u ruke Muratova sina koji mu odsece glavu; po Studenickom i Cetinjskom tekstu Bajazit mu licno odsece glavu; u mladim letopisima ima verzija da je Lazara ubio Murat, pored onih da su ga ubili Turci i onih da je našao smrt u bici; pohvalna slova su složna u tome da su Lazaru odsekli glavu, što tvrde Konstantin Filozof i Dukin prevodilac. Po Orbiniju i Tronoškom Lazar je uhvacen u bekstvu i pogubljen. U tome su složni i turski izvori. Klaviho je jedini koji tvrdi da je Lazara ubio Bajazit svojom rukom u boju. Deo izvora svedoci da je uz Lazara pogubljeno mnoštvo vlastele.
Nema nikakve veze sa kosovskom bitkom.
Po Novakovicevoj narodnoj prici Turci su napali Srbe dok se Lazar nalazio u samodreškoj crkvi, a tada je Vuk Brankovic pobegao sa 7000 ljudi. Lazar besedom ohrabri vojsku i krene u boj. Do podne su pobedivali Srbi, a posle podne Turci. Milojeviceva narodna prica deli takode bitku u dve faze. U prvoj, koja se odigrala izmedu Samodreže i Laba, tursko levo krilo je sasvim satrveno.
Bajazit se zatim povuce iza Prištine, gde ih Srbi ponovo napadnu i ponovo ih poti-snu posle cetiri casa ljutog boja. Tada Bajazit naredi da stupe u akciju 20.000 Cerkeza koje zaobidu i napadnu umorne Srbe. Ovi tada pocinju da se polako povlace sa namerom da kod Samodreže ponovo prime borbu, ali za vreme odstupanja Lazaru padne konj pa ga Turci zarobe, posle cega obustave gonjenje.
U ovim narodnim pricama ima, ocigledno, realnih i fantasticnih elemenata. Zadržacemo se samo na Cerkezima. Znatni delovi ovog kavkaskog naroda emigrirali su 1857-64. u Tursku pred ruskim nadiranjem, a Turci su ih naselili u Evropi kao granicnu miliciju najviše na Kosovu prema Srbiji, oko 40.000.
Srbi su napali prvi na celom frontu manje-više jednovremeno.
Uspeha je bilo samo prema turskom levom krilu koje je sasvim potisnuto desnim srpskim krilom Vuka Brankovica i delom Lazarevog centra. Tu se izrazio najveci srpski napor. Na turskom centru i desnom krilu ocito nije bilo uspeha ako su uopšte ozbiljno napadnuti. Lazar je naišao na tvrde janicare koje niko dotle nije pobedio - uspeh na centru znacio bi bezmalo pobedu - a Vlatko Vukovic se verovatno nije sasvim angažovao, što je redovna pojava za saveznike kada ratuju daleko od svoje zemlje. Neuspeh centra i levog srpskog krila izvori precutno potvrduju, govoreci samo o uspehu prema turskom levom krilu. Prema Nešriju je ovo potpuno razbijeno, no videli smo da spahije i akindžije tog krila nisu bile izbacene iz borbe.
Povlacenje turskog levog krila otkrilo je levi bok centra. Nemamo podataka o tome kako su Turci doskocili toj opasnosti. Bilo bi sasvim prirodno da je njihov centar zalomio svoje levo krilo unazad. Tako se uvek radi. Možda je centar svud naokolo bio zašticen preprekom kao što je posvedoceno za bitku kod Filokrene i kako su prema Konstantinu Janicaru Turci redovno cinili. Ako je u tom casu Miloš ubio Murata, što nije bez osnova u izvorima, onda je kriza za Turke dostigla vrhunac.
*Za objašnjenje srpskog poraza na Kosovu, nije potrebna izdaja. Na Kosovu su se sudarila dva oprecna politicka organizma: srpski, vec rastocen unutrašnjim suprotnostima, bez jedinstvene državne misli, i drugi, turski, mlad i poletan, koji je u borbu mogao uvesti sve snage države. Otuda su se na Kosovu sudarile i dve razlicite vojske. Srpsku je cinio niz delova, labavo povezanih, bez zajednicke komande i discipline. Turska vojska bila je organizovanija, pod zajednickom komandom, fanaticno verna svom vodi, obucena i disciplinovana. Najzad, ishod bitke bio je uzrokovan i turskom brojcanom nadmocnošcu, ali glavni razlog njihove pobede nije broj, nego - jedinstvo komande, koje srpske feudalne vojske nisu mogle postici.*
Rasplet ili prekretnica bitke se u Nešrija jasno uocava. Nastupa u trenutku kada Bajazit uvide da su Osmanlije blizu poraza. Obeležava ga vika bozundžija da je neprijatelj tobože pobegao.
Nema nikakve sumnje da intervencija ovih vikaca predstavlja zapravo naredenje za protivnapad, a to naredenje - možemo slobodno zakljuciti iz kompozicije i duha Nešrijevog dela - izdao je Bajazit koji je vec bio zamenio svog smrtno ranjenog ili
preminulog oca. Ne vidimo razloga zašto bi Nešri u tom najvažnijem trenutku bitke precutao Murata koji je - ponavljam - medu osmanlijskim vladaocima zauzimao uglednije mesto od svog sina, umrlog posle teškog poraza u mongolskom zatoceništvu. Ne treba da nas buni što je - po Nešriju -Bajazit u trenutku raspleta bio još uvek na desnom krilu. Nešri ga je precutno ostavio tamo gde ga je bio postavio pred bitku, jer bi inace morao priznati da je Murat ubijen za vreme bitke.
Naredenje za protivnapad nije moglo biti izazvano samo opasnošcu koja je pretila sa levog krila. Situacija je morala sazreti i na ostalim delovima fronta. Dotle su morali biti odbijeni i napadi na turski centar i desno krilo sa gubicima po Srbe.
Protivnapad su, svakako, otpoceli turski konjanici s desnog krila.
Oni su zahvatili srpsko levo krilo - Bosance - i deo centra. Srpski konjanici su ih morali docekati protivudarom. Konjica ne može na mestu docekati protivnicki konjicki juriš. Ali je u pitanju da li su to mogli uciniti pošto je njihov prvi napad bio odbijen. Za prvi mah glavni udar primili su Bosanci. Morali su biti odbaceni jer je tursko desno krilo bilo ne samo apsolutno nego i relativno nadmocno. Posle ovog uspeha tursko desno krilo se ocigledno okrece protiv srpskog centra, protiv najvažnijeg napadnog objekta, i napada ga bocno. U tom trenutku konjanici turskog centra su morali stupiti takode u akciju, a za njima i janicari. Nešri donekle potvrduje tu pretpostavku time što odmah iza Bajazita pominje Ali-pašu kako prelazi u napad, a ovaj, kao veliki vezir je morao biti u centru.
Ne može se pretpostaviti da je turski centar pošao u protivnapad jednovremeno sa desnim krilom. Istaknuto je ranije da je bio stožer borbenog poretka, dakle imao je prvenstveno defanzivnu ulogu, a taj zadatak je morao zadržati sve dotle dok napadom
desnog turskog krila na srpski centar nisu stvoreni izgledi na potpun uspeh. Prerano angažovanje turskog centra (cija je defanzivna snaga - janicari - bila znatno jaca od ofanzivne koju je predstavljala malobrojna konjicka garda) na jak srpski centar mogao bi kompromitovati citavu bitku, narocito usled nepovoljne situacije, stvorene na turskom levom krilu.
Vrlo je mogucno - kako tvrdi Dukin prevodilac - da je Vlatko Vladenic (Vukovic) posle ovog ponovnog neuspeha okrenuo leda i "brzo pobegao" sa bojišta, bilo zavaran da su neki velikaši izdali Lazara, bilo što je iz drugih razloga smatrao da je bitka izgubljena. Veliko je pitanje da li je takticki bilo moguce da se vrati u borbu u pomoc srpskom centru, jer je, svakako, bio odbacen na Lab. Otuda on je odstupio bez pritiska najkracim putem u Bosnu.
Sigurno je da su Bosanci pretrpeli umerene gubitke. Znamo da su Turci zarobili neku bosansku vlastelu. Bez obzira na Tvrtkove tvrdnje Trogiranima o svojim nevelikim gubicima, to možemo zakljuciti iz cinjenice da je Tvrtko u avgustu uputio nove snage u
Dalmaciju gde je razvio veliku aktivnost a i Hrvati Ivana Horvata, koji su bili u sastavu bosanskog odreda, postaju posle Kosova ponovo aktivni u Slavoniji.
Kada su Bosanci odbaceni, srpski centar se našao u borbi protiv turskog desnog krila i centra, bio je, dakle, obuhvacen sa istoka, na svom levom krilu. Bitka je tu dostigla najveci intenzitet.
Brojno slabiji i takticki u težem položaju, srpski centar je morao podleci. Podlegao je posle vrlo oštre i krvave borbe što jednodušno potvrduju svi izvori. Posle poraza ostaci su verovatno odstupili u neredu.
Crijevic nam prica da je Lazar u toku borbe ostavio umornog konja pa seo na drugog. To zbuni Srbe. Izgubivši ga s ociju, pomisle da je pao. Tada Turci udare još žešce i razbiju zaplašene i umorne Srbe. Uvidevši zabludu svojih, Lazar polete kroz redova njihove trudeci se da ih vrati u borbu - Lazar je bio prešao šezdesetu godinu života - ali videci da njegovo pozivanje ništa ne pomaže, stane i sam da beži.
U toku mnogih bitaka onog vremena i kasnije, vojskovode su menjale konje, najcešce ako su pali pod njima ili ranjeni. Konj je pružao vecu metu a manje bio zašticen. Otuda se promena konja javlja i kao konvencionalna funkcija da se podvuce aktivnost i neustrašivost komandanta pa se pojavljuje i tamo gde nema istorijskog oslonca. Nešri kaže da je i Bajazit u toj bici promenio konja kome se kolan otpasao, da je kao munja skocio na rezervnog konja koji je bio spreman. Ovu epizodu je Nešri verovatno ubacio da bi još jednom istakao brzinu Bajazita Munje kome turci zahvaljuju pobedu.
Možemo poverovati Nešriju i Ašik-paši Zadeu da je i levo tursko krilo prešlo u protivnapad, samo nece biti - kako to tvrdi inace umereni i ozbiljni Ašik - da je ono tamo razbilo srpsko desno krilo. Nimalo nije verovatno, da su poraženi iz prve faze u drugoj fazi bez ikakve pomoci tukli pobedioce. Treba više vere pokloniti Nešriju da je tursko levo krilo stupilo ponovo u akciju cim je zapazilo da se stvari na centru i desnom krilu pocinju da razvijaju u povoljnom smislu.
U trenutku kada je otpoceo protivnapad turskog desnog krila, srpsko desno krilo nije još uspelo da svoj uspeh prenese i na centar, ako je to i pokušavalo. Uskoro zatim ono je ponovo angažovano sa Jakubovom konjicom, a možda i sa delom snaga centra, pa nije bilo u mogucnosti da pritekne u pomoc Lazaru na centru, bar ne sa velikim snagama. Kada je srpski centar poražen, Vuk Brankovic je došao u bezizlazan položaj, pa se verovatno povukao preko Sitnice u Drenicu, svoju užu postojbinu, bez vecih gubitaka.
O trajanju bitke imamo u izvorima najmanje podataka. Crijevic tvrdi da je pocela pri izlasku sunca i trajala gotovo do 8 casova, što znaci da je trajala oko 3 casa. Slicno kaže i Ašik-paša Zade:
do pola vremena izmedu dva namaza - što je Olesnicki protumacio da je jamacno rec o prvom i drugom namazu (sabah i podne), pa je izracunao da je 15. juna za kosovski meridijan bila sredina izmedu njih u 8 casova i 7 minuta. Ašik ne kaže kada je boj poceo, ali moramo pretpostaviti da je otpoceo zorom. Iz kosovskog natpisa Ð. Radojcic je utvrdio da se kosovska bitka završila u 10 i po ili 11 casova. Nešri u drugom Elezovicevom prevodu: dan se još ne beše završio, a u prvom još sunce ne beše zašlo - što bi se moglo prihvatiti kao isto vreme izraženo na dva razna nacina. Kod Bernauera dan još nije zapadao (es hatte sich der Tag noch nicht geneigt), što ukazuje na raniji završetak bitke jer se dan (astronomski) pocinje da naginje vec u podne.
Ostali izvori precutno ostavljaju bitku u okvir jednog dana. Izuzetak cini Konstantin Janicar za koga je bitka trajala od srede do petka u podne. Konstantin je ocigledno pogrešio. Bitka nije mogla poceti u sredu jer se odigrala na Vidovdan, a Vidovdan je 1389. pao u utorak a ne u sredu. Utorak 15. juni 1389. je dan Kosovske bitke, o cemu nema diskusije. To je fiksirao vec Konstantin Filozof. Niti možemo prihvatiti Janicarevo trodnevno trajanje. Bitke hladnim oružjem kao intenzivni sudari izgarali su za nekoliko casova.
Nemamo razloga da posumnjamo u mnogobrojne izvore koji govore da su Turci preduzeli gonjenje posle bitke.
Da je Lazar zarobljen u toku gonjenja svedoce samo Janicar i Crijevic. Prvi tvrdi da su ga Turci uhvatili blizu jedne crkve Bogorodicine, po imenu Samodreža, i da je na tome mestu postavljen visok stub kao znak hvatanja kneza Lazara. Uz Lazara, po Janicaru uhvacen je Krajmir, navodno vojvoda toplicki koji inace nije poznat, a mnogo druge gospode je na tom mestu pobijeno - što se mora protumaciti da se pri Lazarevom zarobljavanju odigrala oštra borba. Crijevic pominje samo da je Lazar skrenuo s puta i pao s konjem u vucju jamu (pokrivenu prucem), gde su ga gonioci stigli i ubili.
Ako prihvatimo Janicarev podatak da je Lazar zarobljen kod Samodreže moramo uvideti da nije odstupio kuda ga je vodila odstupnica, preko Kuršumlije za Kruševac, vec prema Vucitrnu i Mitrovici. Ovo se lako objašnjava obuhvatnim turskim manevrom posle povlacenja Bosanaca koji ga je odbacio na zapad, odnosno potvrduje se pretpostavka da su Turci zaista napali levi bok centra, Lazarev bok.
Suprotno Crijevicu, velika vecina izvora govori izricito ili se može naslutiti da je Lazar uhvacen živ i pogubljen. Medu njima ima samo nijansa. Po Peckom tekstu Lazar pada u ruke Muratova sina koji mu odsece glavu; po Studenickom i Cetinjskom tekstu Bajazit mu licno odsece glavu; u mladim letopisima ima verzija da je Lazara ubio Murat, pored onih da su ga ubili Turci i onih da je našao smrt u bici; pohvalna slova su složna u tome da su Lazaru odsekli glavu, što tvrde Konstantin Filozof i Dukin prevodilac. Po Orbiniju i Tronoškom Lazar je uhvacen u bekstvu i pogubljen. U tome su složni i turski izvori. Klaviho je jedini koji tvrdi da je Lazara ubio Bajazit svojom rukom u boju. Deo izvora svedoci da je uz Lazara pogubljeno mnoštvo vlastele.
понедељак, 11. мај 2009.
Kosovski boj 1
Srpska vojska bila je osudena na napad. Nemajuci dovoljno dobre pešadije, snagu je zasnivala na teškoj konjici - oklopnicima. Cak i turski takticari i vojni komandanti priznaju: srpske oklopnike ništa ne može zadržati, oni ne znaju da odstupe. A snaga turske vojske je pre svega u pešadiji - janicarima, "koje još niko nije pobedio". Zato su Srbi primorani na ofanzivnu taktiku. Muratov strateg pobede na Kosovu, Evronos-beg planira defanzivnu taktiku, izazvace srpski napad zasuvši konjicu strelama, zatim ih propustiti duboko u turske redove, zaplesti u konje i kamile komore, obilaziti lakom konjicom i napadati s leda, buzdovanima. i u povoljnom trenutku preci u protivnapad. I zaista: Srbi napadaju. "Otisnuše se niz polje kao gvozdeni bregovi", opisuju turski letopisci taj napad, "krenuše napred valjajuci se i huceci kao
more"...
Muratova pogibija, ma koliko je izvori naglašavali kao središnji dogadaj bitke, nije nimalo uticala na njen tok. Nigde se ne vidi da je obeshrabrila Turke ili osmelila Srbe. Osmanska snaga nije bila u licnosti vladaoca nego u sistemu. Na Kosovu, prikrivši Muratov udes mudro i vešto, kako kaže Duka - njegova se okolina obezbedila od iznenadenja. Bitka je za Turke uprkos smrti vladaoca i vrhovnog komandanta tekla po planu.
Jedan od najopširnijih opisa bitke može se naci u turskoj istoriji Mula Mehmeda Nešrije. Prema ovom izvoru, glavni strateški savetnik sultana Murata je Evrenos-beg, jedan od turskih komandanata koji imaju najvece iskustvo iz borbi sa hrišcanima. Mula Mehmed opisuje trenutak kad su vojske vec postrojene za bitku i navodi kako Evrenos-beg daje sledeca uputstva, upozoravajuci Murata da srpske oklopnike ništa ne može zaustaviti.
- Oni se nikad ne odvajaju, niti znaju da odstupe. Valja im se skloniti s puta, pa im doci odastrag i tada, opskakujuci oko njih, treba ih udarati neprestano i ubijati, jer su obuceni u oklop od željeza. Inace ih natrag suzbijati nije moguce!
- Za Turke, koji su rešili da tuku odbrambenu bitku, kao prvi problem postavljalo se pitanje kako da odbiju napad neprijateljskih oklopnika kojima njihovi lakši konjanici i pešaci
- osim donekle janicara - nisu bili dorasli.
U vekovnoj borbi izmedu oklopnika Zapada i lakih konjanika Istoka prvi su imali ozbiljna preimucstva u borbi prsa u prsa, a drugi u pokretljivosti i manevru. Taktika koju Evrenos-beg izlaže Muratu je najcelishodnija taktika koju laki konjanici mogu primeniti protiv oklopnika: izbeci frontalan udar, pa oblecuci protivnika udarati po njemu buzdovanom koji je protivu oklopa pogodniji od
sablje i handžara.
*Najvece uspehe imao je Vuk Brankovic, koji je gotovo samleo Jakubovo levo tursko krilo. Centar koji je vodio licno Lazar, izgleda da nije uspeo da probije janicare postrojene ispred sultanovog šatora okruženog gardom. A srpsko krilo Vlatka Vukovica, (bosanski odred) prvo se povuklo, bez vecih gubitaka.
Bitka je najveci intenzitet dostigla u trenutku kad je srpski centar bio obuhvacen sa istoka, odakle je potisnut Vlatko Vukovic, pod cijom komandom je bio i hrvatski odred Ivana Horvata. Kad je srpski centar poražen, Vuk Brankovic se našao u bezizglednom
položaju, i povukao se prema Drenici.*
Konstantin Janicar kaže u osnovi isto u svojim savetima hrišcanima kako da se bore protiv Turaka: bolje je casno se povuci - kaže on - nego ostati na mestu i poginuti. I on preporucuje upotrebu buzdovana. Ovde moramo ponovo naglasiti da srpski oklopnici na Kosovu nisu bili toliko brojni u odnosu na celinu, niti toliko oklopljeni kao zapadni vitezovi onog vremena. Nešri preteruje i dramatizuje. Posle Kosova Turci su se sudarili sa zapadnim oklopnicima, pocev od Nikopolja 1396. pa se to, možda, ogleda i u Nešrijevom izlaganju o Bici na Kosovu.
Bitku zapocinje Murat, komandom strelcima:
- Odapnite strele na nevernike!
Strelci istrcaše napred da bi došli na domet strela kojima su obasuli srpske konjanike i to ne samo konjanike krila, nego verovatno i centar, jer kako smo pretpostavili, srpski centar je natkriljivao turski centar pa je prelazio i prema turskim krilima.
Pljusak strela spustio se na srpske oklopnike.
Kad se pljusak strela spustio na srpske oklopnike koji su dotle stajali kao gvozdeni bregovi - nastavlja Nešri - krenu oni napred valjajuci se i huceci kao more. Navale na strelce s leve strane, suzbiju ih pa udare na isturene redove centra, probiju se kroz falange, jednu za drugom, dopreše do vojnicke caršije u pozadinu vojske i razbiše je. No mesto gde je bilo smešteno slagalište meda, masla i pirinca ostalo je puno. Mazge, konji i denjkovi behu se tako izmešali da se nacinila kao neka brana. Nisu utekli. Polomiše se, izgiboše za veru. Nevernici bejahu potpuno porazili levo krilo. Pošto je orijentalnom recitošcu opisao žestinu borbe, Nešri nastavlja: Posle toga je nevernik, kad je otud došao, postao još oduševljeniji, jer toplota na kraju bude.
Ukratko, možemo ponoviti Nešrijeve reci da su Srbi potpuno porazili tursko levo krilo. Samo, ovaj uspeh ne smemo preceniti. Azapi su mogli biti pregaženi, komora ispreturana, ali su spahije i akindžije više potisnute nego potucene. Setimo se Evrenosovih reci o elasticnoj borbi. U Nešrijevom opisu osecamo (brana!) kao da su Srbi ovde dostigli kulminacionu tacku napada u Klauzevicevom smislu.
Ašik-paša Zade i Dukin prevodilac tvrde izricito da su Srbi otpoceli borbu, slažuci se sa Nešrijem. Crijevic i Halkokondil kazuju da su Turci prvi napali ali prvi odmah dodaje da su Turci, dakle napadaci, jedva odolevali srpskom napadu, po cemu se mora
zakljuciti da su Srbi ipak pošli prvi u napad. Po anonimnom dervišu izgleda da su protivnici pošli jedan drugome u susret, mada pisac, ocigledno ne nastoji da to narocito utvrdi. Dukin prevodilac tvrdi da je Lazar naredio Vlatku Vladenicu (Vukovicu) da otpocne borbu. Ostali se izvori ne izjašnjavaju o tome.
Pogledom na jasna svedocanstva Nešrija, Ašika i Dukinog prevodioca, a još više s obzirom na strukturu protivnickih vojski i njihovu taktiku, moramo prihvatiti da su Srbi pošli napred još u toku turskog napada strelama.
Isto tako možemo prihvatiti i Nešrijevo tvrdenje da je tursko levo krilo razbijeno. To izricito potvrduje Ašik-paša Zade iako se - kaže on - Jakub borio uspešno. Konstantin Filozof svedoci takode da su Srbi isprva nadvladali, a posle njega to kažu mnogi naši izvori. Ne precizirajuci mesto borbenog poretka, Crijevic govori da su jedni (Turci) malo odstupili, a drugi se spremali da beže.
Urudž takode govori da je turska vojska u prvoj fazi bitke iznemogla oslabivši do krajnosti. Dok je Jakubovo levo tursko krilo trpelo poraz, Bajazit – kaže Nešri - na desnom krilu stajao je nepomicno i dostojanstveno cutao. Kada vide da posao ide nekako kako ne treba, malo je još trebalo pa da vojska islamska bude pobedena, odjednom bozundžije poceše da dovikuju govoreci: "O gazije, što stojite? Nevernik je
razbijen. Pobeže... Posle toga odjednom Bajazit han snažno stiže pred nevernika kao grom... - dakle krene u protivnapad. Ugledavši se na njega, krenu napred Ali-paša, Evrenos-beg, Jahši-beg, Šahin-beg, Isa-beg, Sarudža-paša, Ejne-beg subaša, Kara Mukbil, Indžendžik Balaban, Tovudža Balaban i "jaja" (pešak po prvom prevodu) Šir Merd. Za Ali-pašu znamo, po Nešriju, da je bio veliki vezir pa je prema tome morao biti u centru uz Murata; Evrenos-beg je, takode po Nešriju, bio na krajnjem desnom krilu borbenog poretka, Ejne-beg i Sarudža-paša na levom, a Balabani su bili rasporedeni desno i levo. Mesta ostalih u borbenom poretku Nešri nam nije saopštio, ali i ovoliko je dovoljno za zakljucak da je sva turska vojska krenula u protivnapad.
Boj mora da je zaista bio strašan. Opisi pominju strele koje sunce zaklanjaju a "beše toliki zvek i grohot, da se potreslo mesto na kome se boj zbivao", a mrtvih i ranjenih bilo je toliko da se "tolika krv prolila, da se konjima kroz prolivenu krv trag poznavao". Bitku opisuju kao dva mora koja se izmešaše, "sablje svetleše kao blistavi nebeski plamen", od kopalja ni vetar nije mogao da duva, a od konjskih nogu, ni bujica, da je bila, ne bi mogla proci. Ipak, najfantasticniji je opis koji kaže kako je "od piske vojnickih rogova zverinje u šumama crkavalo". Da li je u pitanju preuvelicavanje, istocnjacka retorika? Preterivanje? Ali, zašto takvog preterivanja nema u opisima drugih turskih bitaka?
Po cijem naredenju? U bici kod Konije Nešri nam kazuje da se Bajazit bacio ocu pred noge da bi izmolio dopuštenje za protivnapad. Izbor momenta prelaza iz odbrane u napad je u odbrambenim bitkama bio oduvek vrlo delikatno pitanje, koje
nacelno rešava vrhovni komandant. Na Kosovu je po Nešriju jasno da je odluku doneo Bajazit, a ne Murat. Po Bajazitovom naredenju su bozundžije stale da vicu, jer je Murat po svoj prilici bio mrtav ili na samrti. To nam je upravo dalo pravo na raniji zakljucak da
se i kod Nešrija oseca da je Murat ubijen u toku bitke pre rešenja.
I ona vojska - nastavlja Nešri - koja beše odstupila, vide da su muslimani pobedili nevernike. Ohrabri se, pa se ponovo vrati i poce nevernika da bije sabljama... poduhvatiše nevernika u ruke i tako ga razbiše, da takve bitke i takvoga loma nije bilo od stvaranja sveta. Dan se još ne beše završio, a nevernicka vojska bila je malaksala i došla do poraza.
Ostali izvori ne dopunjuju ovaj sumoran Nešrijev opis druge faze bitke. Jedini konkretni podatak dao nam je Ašik-paša Zade zabeleživši da je Jakubova strana sama razbila nevernike što može samo da znaci da sa centra i desnog krila nije pojacana, a to je bilo normalno u turskoj taktici.
Dukinom prevodiocu dugujemo jedan originalan podatak: Vlatko Vladenic (Vukovic), pošto je prvim naletom odbacio Turke, vracao se da prema vojnickom pravilu napadne drugi put (Et girando per entrar lla secondo Tordine della militia) kad se bojištem razneo glas da je Despotov (tj. Lazarev) vojvoda Dragoslav Probišic (Probiscio) okrenuo oružje protiv hrišcana; cuvši to Vlatko odmah okrete leda, brzo pobeže sa bojišta i vrati se u Bosnu sa svojim odredom (La ljual voce Vlatcko Vlajenico subito volto le spalle et con grande fuga se disparati tornando verso Bossnia con la sua
compagnia); ovaj glas ubaciše - kaže Dukin prevodilac - ili Turci, ljudi vrlo mudri, da bi uplašili našu (hrišcansku) vojsku ili je tako htela sudbina nenaklonjena sirotim hrišcanima zbog njihovih grehova. Lazar ostavljen od svojih vojvoda, bez boja bi živ uhvacen sa svom svojom vlastelom.
more"...
Muratova pogibija, ma koliko je izvori naglašavali kao središnji dogadaj bitke, nije nimalo uticala na njen tok. Nigde se ne vidi da je obeshrabrila Turke ili osmelila Srbe. Osmanska snaga nije bila u licnosti vladaoca nego u sistemu. Na Kosovu, prikrivši Muratov udes mudro i vešto, kako kaže Duka - njegova se okolina obezbedila od iznenadenja. Bitka je za Turke uprkos smrti vladaoca i vrhovnog komandanta tekla po planu.
Jedan od najopširnijih opisa bitke može se naci u turskoj istoriji Mula Mehmeda Nešrije. Prema ovom izvoru, glavni strateški savetnik sultana Murata je Evrenos-beg, jedan od turskih komandanata koji imaju najvece iskustvo iz borbi sa hrišcanima. Mula Mehmed opisuje trenutak kad su vojske vec postrojene za bitku i navodi kako Evrenos-beg daje sledeca uputstva, upozoravajuci Murata da srpske oklopnike ništa ne može zaustaviti.
- Oni se nikad ne odvajaju, niti znaju da odstupe. Valja im se skloniti s puta, pa im doci odastrag i tada, opskakujuci oko njih, treba ih udarati neprestano i ubijati, jer su obuceni u oklop od željeza. Inace ih natrag suzbijati nije moguce!
- Za Turke, koji su rešili da tuku odbrambenu bitku, kao prvi problem postavljalo se pitanje kako da odbiju napad neprijateljskih oklopnika kojima njihovi lakši konjanici i pešaci
- osim donekle janicara - nisu bili dorasli.
U vekovnoj borbi izmedu oklopnika Zapada i lakih konjanika Istoka prvi su imali ozbiljna preimucstva u borbi prsa u prsa, a drugi u pokretljivosti i manevru. Taktika koju Evrenos-beg izlaže Muratu je najcelishodnija taktika koju laki konjanici mogu primeniti protiv oklopnika: izbeci frontalan udar, pa oblecuci protivnika udarati po njemu buzdovanom koji je protivu oklopa pogodniji od
sablje i handžara.
*Najvece uspehe imao je Vuk Brankovic, koji je gotovo samleo Jakubovo levo tursko krilo. Centar koji je vodio licno Lazar, izgleda da nije uspeo da probije janicare postrojene ispred sultanovog šatora okruženog gardom. A srpsko krilo Vlatka Vukovica, (bosanski odred) prvo se povuklo, bez vecih gubitaka.
Bitka je najveci intenzitet dostigla u trenutku kad je srpski centar bio obuhvacen sa istoka, odakle je potisnut Vlatko Vukovic, pod cijom komandom je bio i hrvatski odred Ivana Horvata. Kad je srpski centar poražen, Vuk Brankovic se našao u bezizglednom
položaju, i povukao se prema Drenici.*
Konstantin Janicar kaže u osnovi isto u svojim savetima hrišcanima kako da se bore protiv Turaka: bolje je casno se povuci - kaže on - nego ostati na mestu i poginuti. I on preporucuje upotrebu buzdovana. Ovde moramo ponovo naglasiti da srpski oklopnici na Kosovu nisu bili toliko brojni u odnosu na celinu, niti toliko oklopljeni kao zapadni vitezovi onog vremena. Nešri preteruje i dramatizuje. Posle Kosova Turci su se sudarili sa zapadnim oklopnicima, pocev od Nikopolja 1396. pa se to, možda, ogleda i u Nešrijevom izlaganju o Bici na Kosovu.
Bitku zapocinje Murat, komandom strelcima:
- Odapnite strele na nevernike!
Strelci istrcaše napred da bi došli na domet strela kojima su obasuli srpske konjanike i to ne samo konjanike krila, nego verovatno i centar, jer kako smo pretpostavili, srpski centar je natkriljivao turski centar pa je prelazio i prema turskim krilima.
Pljusak strela spustio se na srpske oklopnike.
Kad se pljusak strela spustio na srpske oklopnike koji su dotle stajali kao gvozdeni bregovi - nastavlja Nešri - krenu oni napred valjajuci se i huceci kao more. Navale na strelce s leve strane, suzbiju ih pa udare na isturene redove centra, probiju se kroz falange, jednu za drugom, dopreše do vojnicke caršije u pozadinu vojske i razbiše je. No mesto gde je bilo smešteno slagalište meda, masla i pirinca ostalo je puno. Mazge, konji i denjkovi behu se tako izmešali da se nacinila kao neka brana. Nisu utekli. Polomiše se, izgiboše za veru. Nevernici bejahu potpuno porazili levo krilo. Pošto je orijentalnom recitošcu opisao žestinu borbe, Nešri nastavlja: Posle toga je nevernik, kad je otud došao, postao još oduševljeniji, jer toplota na kraju bude.
Ukratko, možemo ponoviti Nešrijeve reci da su Srbi potpuno porazili tursko levo krilo. Samo, ovaj uspeh ne smemo preceniti. Azapi su mogli biti pregaženi, komora ispreturana, ali su spahije i akindžije više potisnute nego potucene. Setimo se Evrenosovih reci o elasticnoj borbi. U Nešrijevom opisu osecamo (brana!) kao da su Srbi ovde dostigli kulminacionu tacku napada u Klauzevicevom smislu.
Ašik-paša Zade i Dukin prevodilac tvrde izricito da su Srbi otpoceli borbu, slažuci se sa Nešrijem. Crijevic i Halkokondil kazuju da su Turci prvi napali ali prvi odmah dodaje da su Turci, dakle napadaci, jedva odolevali srpskom napadu, po cemu se mora
zakljuciti da su Srbi ipak pošli prvi u napad. Po anonimnom dervišu izgleda da su protivnici pošli jedan drugome u susret, mada pisac, ocigledno ne nastoji da to narocito utvrdi. Dukin prevodilac tvrdi da je Lazar naredio Vlatku Vladenicu (Vukovicu) da otpocne borbu. Ostali se izvori ne izjašnjavaju o tome.
Pogledom na jasna svedocanstva Nešrija, Ašika i Dukinog prevodioca, a još više s obzirom na strukturu protivnickih vojski i njihovu taktiku, moramo prihvatiti da su Srbi pošli napred još u toku turskog napada strelama.
Isto tako možemo prihvatiti i Nešrijevo tvrdenje da je tursko levo krilo razbijeno. To izricito potvrduje Ašik-paša Zade iako se - kaže on - Jakub borio uspešno. Konstantin Filozof svedoci takode da su Srbi isprva nadvladali, a posle njega to kažu mnogi naši izvori. Ne precizirajuci mesto borbenog poretka, Crijevic govori da su jedni (Turci) malo odstupili, a drugi se spremali da beže.
Urudž takode govori da je turska vojska u prvoj fazi bitke iznemogla oslabivši do krajnosti. Dok je Jakubovo levo tursko krilo trpelo poraz, Bajazit – kaže Nešri - na desnom krilu stajao je nepomicno i dostojanstveno cutao. Kada vide da posao ide nekako kako ne treba, malo je još trebalo pa da vojska islamska bude pobedena, odjednom bozundžije poceše da dovikuju govoreci: "O gazije, što stojite? Nevernik je
razbijen. Pobeže... Posle toga odjednom Bajazit han snažno stiže pred nevernika kao grom... - dakle krene u protivnapad. Ugledavši se na njega, krenu napred Ali-paša, Evrenos-beg, Jahši-beg, Šahin-beg, Isa-beg, Sarudža-paša, Ejne-beg subaša, Kara Mukbil, Indžendžik Balaban, Tovudža Balaban i "jaja" (pešak po prvom prevodu) Šir Merd. Za Ali-pašu znamo, po Nešriju, da je bio veliki vezir pa je prema tome morao biti u centru uz Murata; Evrenos-beg je, takode po Nešriju, bio na krajnjem desnom krilu borbenog poretka, Ejne-beg i Sarudža-paša na levom, a Balabani su bili rasporedeni desno i levo. Mesta ostalih u borbenom poretku Nešri nam nije saopštio, ali i ovoliko je dovoljno za zakljucak da je sva turska vojska krenula u protivnapad.
Boj mora da je zaista bio strašan. Opisi pominju strele koje sunce zaklanjaju a "beše toliki zvek i grohot, da se potreslo mesto na kome se boj zbivao", a mrtvih i ranjenih bilo je toliko da se "tolika krv prolila, da se konjima kroz prolivenu krv trag poznavao". Bitku opisuju kao dva mora koja se izmešaše, "sablje svetleše kao blistavi nebeski plamen", od kopalja ni vetar nije mogao da duva, a od konjskih nogu, ni bujica, da je bila, ne bi mogla proci. Ipak, najfantasticniji je opis koji kaže kako je "od piske vojnickih rogova zverinje u šumama crkavalo". Da li je u pitanju preuvelicavanje, istocnjacka retorika? Preterivanje? Ali, zašto takvog preterivanja nema u opisima drugih turskih bitaka?
Po cijem naredenju? U bici kod Konije Nešri nam kazuje da se Bajazit bacio ocu pred noge da bi izmolio dopuštenje za protivnapad. Izbor momenta prelaza iz odbrane u napad je u odbrambenim bitkama bio oduvek vrlo delikatno pitanje, koje
nacelno rešava vrhovni komandant. Na Kosovu je po Nešriju jasno da je odluku doneo Bajazit, a ne Murat. Po Bajazitovom naredenju su bozundžije stale da vicu, jer je Murat po svoj prilici bio mrtav ili na samrti. To nam je upravo dalo pravo na raniji zakljucak da
se i kod Nešrija oseca da je Murat ubijen u toku bitke pre rešenja.
I ona vojska - nastavlja Nešri - koja beše odstupila, vide da su muslimani pobedili nevernike. Ohrabri se, pa se ponovo vrati i poce nevernika da bije sabljama... poduhvatiše nevernika u ruke i tako ga razbiše, da takve bitke i takvoga loma nije bilo od stvaranja sveta. Dan se još ne beše završio, a nevernicka vojska bila je malaksala i došla do poraza.
Ostali izvori ne dopunjuju ovaj sumoran Nešrijev opis druge faze bitke. Jedini konkretni podatak dao nam je Ašik-paša Zade zabeleživši da je Jakubova strana sama razbila nevernike što može samo da znaci da sa centra i desnog krila nije pojacana, a to je bilo normalno u turskoj taktici.
Dukinom prevodiocu dugujemo jedan originalan podatak: Vlatko Vladenic (Vukovic), pošto je prvim naletom odbacio Turke, vracao se da prema vojnickom pravilu napadne drugi put (Et girando per entrar lla secondo Tordine della militia) kad se bojištem razneo glas da je Despotov (tj. Lazarev) vojvoda Dragoslav Probišic (Probiscio) okrenuo oružje protiv hrišcana; cuvši to Vlatko odmah okrete leda, brzo pobeže sa bojišta i vrati se u Bosnu sa svojim odredom (La ljual voce Vlatcko Vlajenico subito volto le spalle et con grande fuga se disparati tornando verso Bossnia con la sua
compagnia); ovaj glas ubaciše - kaže Dukin prevodilac - ili Turci, ljudi vrlo mudri, da bi uplašili našu (hrišcansku) vojsku ili je tako htela sudbina nenaklonjena sirotim hrišcanima zbog njihovih grehova. Lazar ostavljen od svojih vojvoda, bez boja bi živ uhvacen sa svom svojom vlastelom.
петак, 8. мај 2009.
Staro Zdanje
Jedna od najlepših i najprestižnijih palata kraljevine Srbije, kulturno dobro od nacionalnog značaja, troši poslednje dane. Neshvatljivim nemarom države, hotel na obodu Bukovičkog parka danas liči na scenografiju za snimanje nekog najstrašnijeg horor filma.
Sala kneževa na prvom spratu, najreprezentativnija dvorana kraljevine Srbije, deli sudbinu cele zgrade. Na inicijativu ljubitelja ovog Zdanja, na jedvite jade spasen je polukoncertni klavir, jedan od najvrednijih koji smo nekada imali. Nažalost, stilski nameštaj, stolice i kanabea, ogledala, raskošni lusteri i portreti najznačajnijih Srba, neumitno nestaju. Ili će ih pokrasti lopovi ili, još gore, odneće ih voda- urušen je i deo krova, tako da se sada sva kišnica i sneg koji se topi sliva niz zidove i nastavlja dalje ka podrumu i temeljima.
Sadašnje stanje Starog zdanja mnoge će podsetiti i na zlehudu sudbinu njegovih graditelja. Naime, knjaz Miloš je umro ubrzo nakon odluke da se ovde izgradi letnja rezidencija Obrenovića, „Državno zdanje” u kome će povremeno zasedati i Narodna skupština. Gradnja je započela tek pet godina nakon njegove smrti, a potpuno završenog nije ga video ni njegov sin, knjaz Mihailo, koji je ubijen četiri godine pre otvaranja. Zanimljiva je i sudbina Koste Šreplovića, jednog od najznačajnijih arhitekata koje smo imali u 19. veku. Naime, nakon konačnog završetka objekta, 1872. godine, trebalo je poskidati skele, a mladi stvaralac je poželeo da svoje delo još jednom, poslednji put, vidi s visine. Popeo se na skelu, pao i poginuo. Sahranjen je u porti Bukovičke crkve.
Konačan slom više nije pitanje godine, već pitanje dana!
Sala kneževa na prvom spratu, najreprezentativnija dvorana kraljevine Srbije, deli sudbinu cele zgrade. Na inicijativu ljubitelja ovog Zdanja, na jedvite jade spasen je polukoncertni klavir, jedan od najvrednijih koji smo nekada imali. Nažalost, stilski nameštaj, stolice i kanabea, ogledala, raskošni lusteri i portreti najznačajnijih Srba, neumitno nestaju. Ili će ih pokrasti lopovi ili, još gore, odneće ih voda- urušen je i deo krova, tako da se sada sva kišnica i sneg koji se topi sliva niz zidove i nastavlja dalje ka podrumu i temeljima.
Sadašnje stanje Starog zdanja mnoge će podsetiti i na zlehudu sudbinu njegovih graditelja. Naime, knjaz Miloš je umro ubrzo nakon odluke da se ovde izgradi letnja rezidencija Obrenovića, „Državno zdanje” u kome će povremeno zasedati i Narodna skupština. Gradnja je započela tek pet godina nakon njegove smrti, a potpuno završenog nije ga video ni njegov sin, knjaz Mihailo, koji je ubijen četiri godine pre otvaranja. Zanimljiva je i sudbina Koste Šreplovića, jednog od najznačajnijih arhitekata koje smo imali u 19. veku. Naime, nakon konačnog završetka objekta, 1872. godine, trebalo je poskidati skele, a mladi stvaralac je poželeo da svoje delo još jednom, poslednji put, vidi s visine. Popeo se na skelu, pao i poginuo. Sahranjen je u porti Bukovičke crkve.
Konačan slom više nije pitanje godine, već pitanje dana!
четвртак, 7. мај 2009.
Zeiss
Udovica poznatog režisera Stenlija Kjubrika otkriva frapantnu činjenicu da je on bio angažovan 1969. godine od strane američke državne administracije da snimi kadrove šetnje astronauta po Mesecu.
Stenli Kjubrik je uradio taj zadatak i to u istom studiju gde je završio i svoj najpoznatiji film 'Odiseja u svemiru 2001'.
Kjubrik je za snimanje tih kadrova koristio specijalne Zeiss objektive, koji su bili napravljeni upravo za potrebe NASA-e.U filmu se navodi da je američkoj administraciji bilo najvažnije da astronauti budu viđeni kako hodaju po Mesecu.
Nagrada Kjubriku za dobro obavljen posao bila je ta da je on dobio te iste objektive da bi kasnije mogao da snimi svoj film 'Beri Lindon', za koji je specifično da uopšte nije korišćeno veštačko svetlo, već samo svetlost sveća.
Sve se to lepo vidi kod autora Vilijama Kerela, koji je snimio dokumentarni film "Operation Lune" za francuski "Point du Jour Production and Arte France".
Stenli Kjubrik je uradio taj zadatak i to u istom studiju gde je završio i svoj najpoznatiji film 'Odiseja u svemiru 2001'.
Kjubrik je za snimanje tih kadrova koristio specijalne Zeiss objektive, koji su bili napravljeni upravo za potrebe NASA-e.U filmu se navodi da je američkoj administraciji bilo najvažnije da astronauti budu viđeni kako hodaju po Mesecu.
Nagrada Kjubriku za dobro obavljen posao bila je ta da je on dobio te iste objektive da bi kasnije mogao da snimi svoj film 'Beri Lindon', za koji je specifično da uopšte nije korišćeno veštačko svetlo, već samo svetlost sveća.
Sve se to lepo vidi kod autora Vilijama Kerela, koji je snimio dokumentarni film "Operation Lune" za francuski "Point du Jour Production and Arte France".
среда, 6. мај 2009.
Oro
Bila dva orla i jedan kaže:
,,Pitaj me kako mi je", a drugi orao ništa.
,,Pitaj me kako mi je", ponavlja orao, a drugi opet ništa.
,,Ama pitaj me kako mi je", kaže opet prvi orao, a onda drugi orao reče:
,,Pa dobro, kako ti je"?
,,Ništa me ne pitaj", odgovara prvi orao.
E, baš tako mi je!
,,Pitaj me kako mi je", a drugi orao ništa.
,,Pitaj me kako mi je", ponavlja orao, a drugi opet ništa.
,,Ama pitaj me kako mi je", kaže opet prvi orao, a onda drugi orao reče:
,,Pa dobro, kako ti je"?
,,Ništa me ne pitaj", odgovara prvi orao.
E, baš tako mi je!
уторак, 5. мај 2009.
Ode
Ode čovek.
Kao senka, istopi se iz sećanja.
Neprimetan, bezvremenski.
Rodjen u malom selu ispod Kosmaja.
Posle male mature otišao u malu varoš i našao posao u maloj firmi.
Sa malom platom.
Vremenom, okućio se, dobio mali stan, oženio se.
Žena mu je umrla na drugom porodjaju, tako da je ostao sam sa dvoje dece.
Mučio se, jedva sastavljao kraj sa krajem. Preko vikenda radio kao fizički radnik na gradjevinama, noću čuvao neki otpad na periferiji.
Deca rasla, porasla, završili škole. Sin završio fakultet, zaposlio se i posle nekoliko godina otišao u Kanadu. Tamo se oženio, radi, ima decu. Jedno vreme je pisao, slao slike a onda prestao. Govorilo se da je otišao u Afriku. Ko zna, više se nikada nije javio...
Ćerka upisala fakultet ali nešto joj nije baš išlo od ruke. Menjala poslove, radila u pekari, piceriji, kafiću...
Nigde da se skrasi.
Jednog dana, samo je pokupila stvari i otišla.
Posle se vraćala, pa opet odlazila. Prošle godine zauvek.
Kažu da je negde u Italiji.
Javila se nije.
Ostao je sam.
Sa slikama i uspomenama.
Telefon onemeo. Crn, turoban, bez glasa i blagovesti.
Pa makar greškom da pozvoni. Neće ni to.
Kao spomenik tišini i zaboravu.
Poštansko sanduče prazno.
Tamno kao grobnica pokopanih nada.
Dan za danom, godina za godinom, izmedju nemog telefona i praznog poštanskog sandučeta.
Tihi čovek jednostavno je otišao.
U malo groblje ispod Kosmaja. Tako je želeo i sve uredno platio za života.
Grobar i pop.
I jedna sveća voštana.
Niko nije primetio.
Ni da je živeo...
Kao senka, istopi se iz sećanja.
Neprimetan, bezvremenski.
Rodjen u malom selu ispod Kosmaja.
Posle male mature otišao u malu varoš i našao posao u maloj firmi.
Sa malom platom.
Vremenom, okućio se, dobio mali stan, oženio se.
Žena mu je umrla na drugom porodjaju, tako da je ostao sam sa dvoje dece.
Mučio se, jedva sastavljao kraj sa krajem. Preko vikenda radio kao fizički radnik na gradjevinama, noću čuvao neki otpad na periferiji.
Deca rasla, porasla, završili škole. Sin završio fakultet, zaposlio se i posle nekoliko godina otišao u Kanadu. Tamo se oženio, radi, ima decu. Jedno vreme je pisao, slao slike a onda prestao. Govorilo se da je otišao u Afriku. Ko zna, više se nikada nije javio...
Ćerka upisala fakultet ali nešto joj nije baš išlo od ruke. Menjala poslove, radila u pekari, piceriji, kafiću...
Nigde da se skrasi.
Jednog dana, samo je pokupila stvari i otišla.
Posle se vraćala, pa opet odlazila. Prošle godine zauvek.
Kažu da je negde u Italiji.
Javila se nije.
Ostao je sam.
Sa slikama i uspomenama.
Telefon onemeo. Crn, turoban, bez glasa i blagovesti.
Pa makar greškom da pozvoni. Neće ni to.
Kao spomenik tišini i zaboravu.
Poštansko sanduče prazno.
Tamno kao grobnica pokopanih nada.
Dan za danom, godina za godinom, izmedju nemog telefona i praznog poštanskog sandučeta.
Tihi čovek jednostavno je otišao.
U malo groblje ispod Kosmaja. Tako je želeo i sve uredno platio za života.
Grobar i pop.
I jedna sveća voštana.
Niko nije primetio.
Ni da je živeo...
недеља, 3. мај 2009.
Kera
Ne laje kera sela radi, nego sebe radi!
A ovako to izgleda u praksi...
"IZRAELCI TUŽE HAVIJERA SOLANU I NATO ZBOG AGRESIJE NA SRJ!
Izraelsko udruženje žrtava terora „Almagor" najavilo je da će podneti tužbu protiv bivšeg generalnog sekretara NATO Havijera Solane i ostalih zvaničnika ovog vojnog saveza zbog agresije na SRJ 1999. godine.
Predsedavajući ove organizacije Meir Indor kaže za Press da će tužba protiv NATO biti gotova za dva meseca i da će biti podneta španskom nacionalnom sudu. On dodaje da je tužba protiv NATO zbog agresije na SRJ odgovor na pokretanje istrage pred ovim sudom o izraelskom bombardovanju Gaze 2002. kada su ubijen jedan od vođa Hamasa i 14 ljudi."
Lajaće kera dok neko ne baci kosku!
A ovako to izgleda u praksi...
"IZRAELCI TUŽE HAVIJERA SOLANU I NATO ZBOG AGRESIJE NA SRJ!
Izraelsko udruženje žrtava terora „Almagor" najavilo je da će podneti tužbu protiv bivšeg generalnog sekretara NATO Havijera Solane i ostalih zvaničnika ovog vojnog saveza zbog agresije na SRJ 1999. godine.
Predsedavajući ove organizacije Meir Indor kaže za Press da će tužba protiv NATO biti gotova za dva meseca i da će biti podneta španskom nacionalnom sudu. On dodaje da je tužba protiv NATO zbog agresije na SRJ odgovor na pokretanje istrage pred ovim sudom o izraelskom bombardovanju Gaze 2002. kada su ubijen jedan od vođa Hamasa i 14 ljudi."
Lajaće kera dok neko ne baci kosku!
петак, 1. мај 2009.
Prvi maj
Dame i gospodo, bivši Drugarice i Drugovi, čestitam vam Prvi maj, praznik rada.
Muči li vas nostalgija.
Nije kao nekada.
Nema parade, tenkova, topova i ostalih ratnih skalamerija.
Nema crvenih pionirskih marama i zadihanih omladinki.
I bele rukavice koja nam maše iz svečane lože sa tribine...
Kakvo je to samo bilo narodno veselje!
Još mi u glavi tutnji nezaboravna melodija.
Uz Maršala Tita, junačkoga sina
nas neće ni pakao smest'.
Mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo
i čvrsto stisčemo pest.
Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo,
Slavenstva smo drevnoga cest.
Tko drukčije kaže, kleveće i laže,
Našu ce osjetit' pest.
Sve prste na ruci u boju i muci
Partizanska stvorila je svijest.
Pa sad što nam treba, do sunca do neba
Visoko mi dižemo pest.
Priznajem, od ove lomojezičke ekvilibristike zapamtio sam samo ono - tko drukčije kaže, kleveće i laže.
Dosta od mene.
Muči li vas nostalgija.
Nije kao nekada.
Nema parade, tenkova, topova i ostalih ratnih skalamerija.
Nema crvenih pionirskih marama i zadihanih omladinki.
I bele rukavice koja nam maše iz svečane lože sa tribine...
Kakvo je to samo bilo narodno veselje!
Još mi u glavi tutnji nezaboravna melodija.
Uz Maršala Tita, junačkoga sina
nas neće ni pakao smest'.
Mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo
i čvrsto stisčemo pest.
Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo,
Slavenstva smo drevnoga cest.
Tko drukčije kaže, kleveće i laže,
Našu ce osjetit' pest.
Sve prste na ruci u boju i muci
Partizanska stvorila je svijest.
Pa sad što nam treba, do sunca do neba
Visoko mi dižemo pest.
Priznajem, od ove lomojezičke ekvilibristike zapamtio sam samo ono - tko drukčije kaže, kleveće i laže.
Dosta od mene.
Пријавите се на:
Постови (Atom)