Dame i gospodo, bivši Drugarice i Drugovi, čestitam vam Prvi maj, praznik rada.
Muči li vas nostalgija.
Nije kao nekada.
Nema parade, tenkova, topova i ostalih ratnih skalamerija.
Nema crvenih pionirskih marama i zadihanih omladinki.
I bele rukavice koja nam maše iz svečane lože sa tribine...
Kakvo je to samo bilo narodno veselje!
Još mi u glavi tutnji nezaboravna melodija.
Uz Maršala Tita, junačkoga sina
nas neće ni pakao smest'.
Mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo
i čvrsto stisčemo pest.
Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo,
Slavenstva smo drevnoga cest.
Tko drukčije kaže, kleveće i laže,
Našu ce osjetit' pest.
Sve prste na ruci u boju i muci
Partizanska stvorila je svijest.
Pa sad što nam treba, do sunca do neba
Visoko mi dižemo pest.
Priznajem, od ove lomojezičke ekvilibristike zapamtio sam samo ono - tko drukčije kaže, kleveće i laže.
Dosta od mene.
Нема коментара:
Постави коментар