Zašto je sve do xvi veka budući papa uvek prvo morao da sedne na probušenu stolicu da bi se utvrdilo da je muškog pola???
Priča se da je u devetom veku jedna žena postala papa. Ona je od 858. godine bila gospodar Rima, sveta i raja i vladala pod imenom Jovan (Ivan) VIII dve godine, pet meseci i četiri dana. Svetu papsku službu završila je tako što je na svet donela dete za vreme procesije u Rimu red zgranutom gomilom koja je zapanjeno posmatrala kako se papa porađa.
Nakon ovog skandala, kaže dalja priča, papa Benedikt ustanovio je običaj da se preko probušene stolice proverava pol budućeg pape. Probušena stolica od crvenog mermera trebala je da omogući biračima da se pregledom i dodirom uvere u papinu muškost. Tek nakon takve provere Hristov namesnik je mogao da preuzme Petrove rajske ključeve. Ta jedinstvena svetkovina postojala je sve do XVI veka. Kada nije bilo sumnje o papinom polu, čuo bi se uzvik:"Imamo muškarca za papu!!!", što su Rimljani kasnije skratili samo na "habet" čime se izražava sigurnost u pol izabranog.
Crkva je do XVI veka dozvoljavala postojanje žene pape, a onda su o Jovani (Ivani) izbrisani svi tragovi i ova priča je proglašena "lažnom klevetom, glupošću, budalastom, detinjastom, plitkom i ništavnom bajkom koja svojim protivurečnostima samu sebe pobija", kako piše kardinal i papski istoriograf Cezar Bornijus iz XVI veka.
Grčki pisac Emanuel Roidus (1835-1904) iz čije smo knjige "Papisa Ivana" i saznali ovu priču tvrdi da je istina.
Godine 1866. izdao je svoje najpoznatije delo "Papisa Ivana", koje je prevedeno na mnoge jezike. Ali zbog njega je Roidus bio žestoko napadan i isključen iz crkve (iako je delo pisao pre donošenja Dogme o nepogrešivosti pape), a njime se pozabavio i državni tužilac. Knjiga je romansirana biografija ženskog pape bogatozačinjena tumačenjima, navođenjem podataka i ! izvira tako da više liči na naučnu raspravu nego na roman.
Pisac se pita: "Šta je strašno ako je jednom žena zauzela Petrovu svetu stolicu? To se punih sedam vekova smatralo istorijskom i uverljivo dokazanom činjenicom. Hroničari s početka XVI veka pokušali su da ženu papu izbrišu iz istorije papstva kao ružnu mrlju. Šta je razlog takvog iznenadnog i odlučnog preokreta? Da li smo postali manje galantni od naših praotaca ili je doba tehnike u kojem živimo omogućilo da mnogo tačnije izmerimo sadržaj ženske vrednosti nego naši preci koji su se Ivani divili sa iskrenim poštovanjem?"
I šta je Rodis razmrsio o zivotu buduće(g) pape? Rođena u Majncu, u Nemačkoj, 837. godine. Roditelji su joj bili Englezi, otac sveštenik poslat u Nemačku da širi veru (u Engleskoj su do X veka sveštenici smeli da se žene). Majka joj je rano umrla, pa je sa ocem putovala i pomagala mu u poslu. Kada je on umro, otišla je u manastir gde je proučavala crkvene knjige. Tamo je došao jedan mladi monah da joj pomogne u prepisivanju nekih spisa. Zaljubili su se i da bi mogli da žive zajedno, ona je obukla mušku mantiju, te su od tada putovali kao dva duhovnika. Došli su do Atine. Tamo je Jovana naučila grčki i uronila u izučavanje teologije. Mladić joj je dosadio pa se ukrcala u brod za Rim. Kako je bila lepa, učena i lukava (i dalje u mupkoj odori), izabrana je za papu.
Šta je dalje bilo prepisujemo od jednog hroničara tog vremena "U početku živela je ova žena pametno i vodila je pobožan i svet život. Kada je pak zbog čestog uživanja ukusni i masnih jela odebljala, odala se razvratu, te je zatrudnela sa svojim pisarem i rodila dete usred procesije u Rimu."
Priča dalje kaže da su Jovana i dete umrli na porađaju. Telo joj je pokopano zajedno sa detetom, na istom mestu gde je i izdahnula. Zamo je kasnije podignut spomenik ukrašen statuom žene koja se porađa. Danas hodočasnici na putu za Vatikan mimoilaze to mesto da ne bi uprljali obuću na putu kojim je išla grešna žena papa.
Koliko je nama ova priča prihvatljiva???
Ps.
Piron:Najmudrije je uzdržavati se od suda šta je istinito, lepo ili dobro. Da u sve treba sumnjati. On je išao tako daleko da je na poznatu Sokratovu "Znam da ništa ne znam" odgovarao: "A kako on zna da ništa ne zna"?
Priča se da je u devetom veku jedna žena postala papa. Ona je od 858. godine bila gospodar Rima, sveta i raja i vladala pod imenom Jovan (Ivan) VIII dve godine, pet meseci i četiri dana. Svetu papsku službu završila je tako što je na svet donela dete za vreme procesije u Rimu red zgranutom gomilom koja je zapanjeno posmatrala kako se papa porađa.
Nakon ovog skandala, kaže dalja priča, papa Benedikt ustanovio je običaj da se preko probušene stolice proverava pol budućeg pape. Probušena stolica od crvenog mermera trebala je da omogući biračima da se pregledom i dodirom uvere u papinu muškost. Tek nakon takve provere Hristov namesnik je mogao da preuzme Petrove rajske ključeve. Ta jedinstvena svetkovina postojala je sve do XVI veka. Kada nije bilo sumnje o papinom polu, čuo bi se uzvik:"Imamo muškarca za papu!!!", što su Rimljani kasnije skratili samo na "habet" čime se izražava sigurnost u pol izabranog.
Crkva je do XVI veka dozvoljavala postojanje žene pape, a onda su o Jovani (Ivani) izbrisani svi tragovi i ova priča je proglašena "lažnom klevetom, glupošću, budalastom, detinjastom, plitkom i ništavnom bajkom koja svojim protivurečnostima samu sebe pobija", kako piše kardinal i papski istoriograf Cezar Bornijus iz XVI veka.
Grčki pisac Emanuel Roidus (1835-1904) iz čije smo knjige "Papisa Ivana" i saznali ovu priču tvrdi da je istina.
Godine 1866. izdao je svoje najpoznatije delo "Papisa Ivana", koje je prevedeno na mnoge jezike. Ali zbog njega je Roidus bio žestoko napadan i isključen iz crkve (iako je delo pisao pre donošenja Dogme o nepogrešivosti pape), a njime se pozabavio i državni tužilac. Knjiga je romansirana biografija ženskog pape bogatozačinjena tumačenjima, navođenjem podataka i ! izvira tako da više liči na naučnu raspravu nego na roman.
Pisac se pita: "Šta je strašno ako je jednom žena zauzela Petrovu svetu stolicu? To se punih sedam vekova smatralo istorijskom i uverljivo dokazanom činjenicom. Hroničari s početka XVI veka pokušali su da ženu papu izbrišu iz istorije papstva kao ružnu mrlju. Šta je razlog takvog iznenadnog i odlučnog preokreta? Da li smo postali manje galantni od naših praotaca ili je doba tehnike u kojem živimo omogućilo da mnogo tačnije izmerimo sadržaj ženske vrednosti nego naši preci koji su se Ivani divili sa iskrenim poštovanjem?"
I šta je Rodis razmrsio o zivotu buduće(g) pape? Rođena u Majncu, u Nemačkoj, 837. godine. Roditelji su joj bili Englezi, otac sveštenik poslat u Nemačku da širi veru (u Engleskoj su do X veka sveštenici smeli da se žene). Majka joj je rano umrla, pa je sa ocem putovala i pomagala mu u poslu. Kada je on umro, otišla je u manastir gde je proučavala crkvene knjige. Tamo je došao jedan mladi monah da joj pomogne u prepisivanju nekih spisa. Zaljubili su se i da bi mogli da žive zajedno, ona je obukla mušku mantiju, te su od tada putovali kao dva duhovnika. Došli su do Atine. Tamo je Jovana naučila grčki i uronila u izučavanje teologije. Mladić joj je dosadio pa se ukrcala u brod za Rim. Kako je bila lepa, učena i lukava (i dalje u mupkoj odori), izabrana je za papu.
Šta je dalje bilo prepisujemo od jednog hroničara tog vremena "U početku živela je ova žena pametno i vodila je pobožan i svet život. Kada je pak zbog čestog uživanja ukusni i masnih jela odebljala, odala se razvratu, te je zatrudnela sa svojim pisarem i rodila dete usred procesije u Rimu."
Priča dalje kaže da su Jovana i dete umrli na porađaju. Telo joj je pokopano zajedno sa detetom, na istom mestu gde je i izdahnula. Zamo je kasnije podignut spomenik ukrašen statuom žene koja se porađa. Danas hodočasnici na putu za Vatikan mimoilaze to mesto da ne bi uprljali obuću na putu kojim je išla grešna žena papa.
Koliko je nama ova priča prihvatljiva???
Ps.
Piron:Najmudrije je uzdržavati se od suda šta je istinito, lepo ili dobro. Da u sve treba sumnjati. On je išao tako daleko da je na poznatu Sokratovu "Znam da ništa ne znam" odgovarao: "A kako on zna da ništa ne zna"?
Нема коментара:
Постави коментар